Gžzp-28/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 28/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u izvanparničnom predmetu predlagatelja M. N. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, Velika Gorica, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gzp-23/07-3 od 14. rujna 2007., dana 18. svibnja 2009.

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja se uvažava te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gzp-23/07-3 od 14. rujna 2007. i rješava:

Zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na predmet Općinskog suda u Samoboru posl. br. Ovr-407/02 i predmet Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. R1-102/05, odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gzp-23/07-3 od 14. rujna 2007. odbijen je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predlagatelja M. N. u predmetu Općinskog suda u Samoboru posl. br. Ovr-407/02 te u predmetu Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. R1-102/05 kao neosnovan.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je podnio žalbu ne navodeći određeno zakonom predviđene žalbene razloge, s prijedlogom preinačenja pobijanog rješenja u smislu žalbenih navoda.

Žalba je osnovana.

Polazeći od utvrđenja da se zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku odnosi na postupak Općinskog suda u Samoboru posl. br. Ovr-407/02 i postupak Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. R1-102/05, a da su isti postupci u trenutku podnošenja zahtjeva pravomoćno završeni, Županijski sud u Velikoj Gorici odbio je zahtjev kao neosnovan.

Žalitelj pak, u žalbi smatra pobijano rješenje nezakonitim i protivno praksi Europskog suda za ljudska prava, ističući, u bitnom, da u konkretnom slučaju nije dovoljno da je sud izdao rješenje o ovrsi već da je potrebna provedba ovrhe do potpunog namirenja tražbine.

Izloženi zaključak prvostupanjskog suda nepravilan je i kao takav ne može se prihvatiti.

Naime, prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br 105/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a prema odredbi čl. 27. st. 2. ZS ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske ili Upravnim sudom Republike Hrvatske, o zahtjevu će odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Iz citiranih odredbi ZS proizlazi da stranka u sudskom postupku može ostvarivati zaštitu prava na suđenje u razumnom roku samo za postupke koji su u tijeku pred nadležnim sudom.

Dakle, procesna pretpostavka za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na određeni sudski postupak, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZS, je da taj postupak u vrijeme podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku nije pravomoćno završen.

U konkretnom slučaju prema nespornim podacima iz spisa proizlazi da je predmetni ovršni postupak Općinskog suda u Samoboru posl. br. Ovr-407/02 obustavljen ispravljenim rješenjem Općinskog suda u Samoboru posl. br. Ovr-407/02-41 od 16. lipnja 2006., te da je isto rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti 10. srpnja 2006. Nadalje, predmetni postupak radi određivanja privremene mjere Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. R1-102/05 pravomoćno je završen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-1770/06, koje je predlagatelj primio po punomoćniku 23. ožujka 2007.

Dakle, prema nespornim podacima spisa oba predmetna postupka su pravomoćno završena prije podnošenja zahtjeva predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku (zahtjev je podnesen Županijskom sudu u Zagrebu 13. travnja 2007.).

Naime, čl. 6. st. 1. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije) jamči pravo na pošteno suđenje i pravo na suđenje u razumnom roku u sporovima o nekom građanskom pravu ili obvezi, te o kaznenoj optužbi.

Prema mišljenju ovog suda, isti smisao ima i odredba čl. 27. st. 1. ZS glede opsega i sadržaja zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Budući je o pravima i obvezama predlagatelja, u smislu čl. 6. st. 1. Zakona o potvrđivanju Konvencije i čl. 27. st. 1. ZS, već pravomoćno odlučeno u postupcima na koje se odnosi predmetni zahtjev, po ocjeni ovog suda, predlagatelju nije mogla biti pružena sudska zaštita, jer nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 27. st. 1. ZS za odlučivanje o osnovanosti njegova zahtjeva.

Utoliko je i prvostupanjski sud pogrešno meritorno ocjenjivao osnovanost predlagateljeva zahtjeva, jer za to nije ispunjena procesna pretpostavka iz odredbe čl. 27. ZS pa je u pravilnoj primjeni materijalnog prava zahtjev predlagatelja trebalo odbaciti kao nedopušten, a ne odbiti kao neosnovan.

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe iz čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08), u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", br. 73/91), riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 18. svibnja 2009.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.