Legislator Case Law & Legislation
Revr-1102/2016-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses labor dispute appeal as unfounded due to lack of procedural grounds.

Case Number Revr-1102/2016-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia rejected the employer's appeal against a lower court ruling that reinstated a terminated employee. The employer argued the appeal was based on procedural errors regarding consultation procedures, but the court found no such errors in the second-instance judgment. Consequently, the appeal was dismissed as unfounded because the employer failed to substantiate the specific procedural violations claimed.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku; čl. 392. st. 1. i čl. 393. Zakona o parničnom postupku: The appellate court reviewing a labor dispute appeal must examine the contested judgment only within the scope of the grounds raised in the appeal; if the appeal does not establish a material or procedural error, the appeal is dismissed as unfounded.

Keywords

AI generated
labor dispute appeal procedural error claim consultation procedure reinstatement of employee unfounded appeal dismissal

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1102/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Damira Kontreca suca izvjestitelja i člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća, te Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica u P., protiv tuženika G. I. N. d.o.o. P., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola br. Gž R-24/15-2 od 14. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola br. P-1029/14-9 od 20. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da odluka tuženika broj: ... od 29. svibnja 2014. godine, kojom redovito, poslovno, otkazuje Ugovor o radu tužiteljici nema pravnog učinka na važenje ugovora o radu broj: ... od 29. veljače 2008. godine te da je taj ugovor o radu i dalje na snazi, pa se nalaže tuženiku G. I. N. d.o.o. P., OIB: ... da tužiteljicu J. M., OIB: ... vrati na rad i da joj prizna sva prava iz radnog odnosa temeljem tog ugovora počevši od 29. svibnja 2014. godine nadalje, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn, sve u roku od 8 dana, a u slučaju zakašnjenja da joj na parnični trošak obračuna i isplati zakonsku zateznu kamatu po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena tekućoj od 20. veljače 2015. godine do isplate.“

Presudom suda drugoga stupnja odbija je žalba tuženika i potvrđena je u cijelosti prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravovremeno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) i to zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika nije osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ista pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a st. 1. ZPP). Budući da prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog toga, to u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, koja se može podnijeti samo u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st .1. ZPP. Stoga je podnesena revizija tuženika razmatrana samo kao tzv. redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

U reviziji se tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, međutim, revident se na taj revizijski razlog samo općenito poziva ne navodeći pri tome u čemu se sadrži ta povreda, niti su obrazloženi razlozi iz kojih bi se moglo utvrditi na što se navedena povreda odnosi i u čemu se ona konkretno očituje. Stoga taj revizijski razlog nije prihvaćen kao osnovani.

Predmet spora je, obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, da li odluka tuženika kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu za radno mjesto starijeg novinara II razine proizvodi pravne učinke na radnopravni status tužiteljice, odnosno je li i dalje na snazi ugovor o radu br. ... od 29. veljače 2008, koji, kako tvrdi tužiteljica, nije nikada otkazan na zakoniti način.

U postupku istog suda br. ... pravomoćnom presudom od 2. kolovoza 2010. utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici, s ponudom izmijenjenog ugovora o radu br. ... od 1. ožujka 2010. i da je i nadalje na snazi ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. ... od 29. veljače 2008. sklopljen između tužiteljice i G. I. d.o.o., a koji ugovor je preuzet od strane tuženika.

Nakon toga je tuženik još jedanput donio odluku 28. rujna 2012. o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto stariji novinar II razine, pa je i ta odluka poništena pravomoćnom presudom istog suda br. P-1960/12 od 19. lipnja 2013.

Odlukom o otkazu ugovora o radu, koji se pobija u ovom predmetu, tuženik je tužiteljici ponovno otkazao ugovor o radu za radno mjesto starijeg novinar II razine, a na kojem radnom mjestu tužiteljica nikada nije niti bila zaposlena, već je i dalje na snazi ugovor o radu iz 2008. za radno mjesto urednika reportera.

Kod toga je i u Programu rješavanja viška radnika navedeno da se je tužiteljica višak i to na radnom mjestu starijeg novinara II razine, kao i za radno mjesto urednika reportera. Međutim, samom odlukom o otkazu ugovora o radu tužiteljici je otkazan ugovor o radu za radno mjesto starijeg novinara II razine, a za koje radno mjesto tužiteljica nije uopće imala sklopljen ugovor o radu.

Obzirom na takve nesporne činjenice pravilno su nižestupanjski sudovi prihvatili zahtjev tužiteljice i utvrdili da odluka tuženika od 29. svibnja 2014. kojom se tužiteljici poslovno otkazuje ugovor o radu nema pravnog učinka na ugovor o radu od 29. veljače 2008 i da je taj ugovor i dalje na snazi, radi čega je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati natrag na rad i prizna joj sva prava iz radnog odnosa na temelju ugovora iz 2008. i to počev od 29. svibnja 2014.

Već je rečeno da je revizijski sud u postupku povodom revizije vezan na razloge koje revident iznosi u reviziji. Iz sadržaja podnesene revizije vidljiva je tvrdnja tuženika da se pobijana presuda temelji na stavu da tuženik nije proveo savjetovanje o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužiteljici odnosno da je proveo savjetovanje tek o Programu zbrinjavanja viška radnika, a ne i o konkretnoj odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Pri tome tuženik posebno navodi da je identična revizija podnesena u istovrsnim sporovima tuženika s tužiteljima B. Ž., L. S. S., S. Đ., D. S., I. D., T. Ž. i P. L.

No, u pobijanoj drugostupanjskoj odluci nema niti riječi o provedenom postupku savjetovanja, niti je u konkretnom slučaju odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju vezanom uz pitanje je li tuženik pravilno proveo savjetovanja kod utvrđivanja viška radnika i donošenja odluke o otkazu ugovora o radu.

Kako tuženik u reviziji iznosi razloge na kojima se ne temelji drugostupanjska presuda, to se revizijski navodi ne mogu prihvatiti osnovanim.

Radi navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 28. studenoga 2018.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v. r.