Us-8777/2011-7 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-8777/2011-7

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Lidije Vukičević i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća, te sudske savjetnice Franciske Dominković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. Š. iz K. N., i D. K. iz S., koje zastupa L. K., odvjetnica iz S., protiv odluke Fakultetskog vijeća, klasa: 112-01/11-01/0056, urbroj: 2181/206-01-11-0013 od 13. srpnja 2011., radi izbora nastavnika, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2014.

r i j e š i o j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

Osporenom odlukom tuženog tijela izabran je dr.sc. E. M., viši asistent za nastavnika uz znanstveno zvanje docenta za znanstveno područje tehničkih znanosti, polje računarstvo, grana informacijski sustavi i odgovarajuće radno mjesto.

Tužitelji u tužbi u bitnom navode da je na temelju raspisanog natječaja za jednog nastavnika u znanstveno zvanje docenta u znanstveno područje tehničkih znanosti imenovano stručno povjerenstvo te nakon uvida u priložene materijale podnijelo izvješće o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno nastavno zvanje, klasa: 1112-01/11-01/0056, urbroj: 2181/206- 01-11-0012 od 6. srpnja 2011. godine, koje izvješće prema mišljenju tužitelja sadrži čitav niz netočnih podataka koji idu u prilog izabranom kandidatu. Smatraju da na Fakultet e., s. i b. nisu doneseni objektivni kriteriji na osnovu kojih bi se izvršila objektivna usporedba kandidata, a natječaji otvaraju mogućnost izbora najlošijeg kandidata jer se izuzetno lako može naći argumentacija za izbor bilo kojeg kandidata. Drže da jasno definirani kriteriji onemogućuju zloupotrebu kakva se upravo dogodila na ovom Fakultetu. Pozivaju se na odredbu članka 40. stavak 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti u visokom obrazovanju koji propisuje da je povjerenstvo dužno izabrati pristupnika koji najbolje udovoljava kriterijima natječaja.

Stoga predlažu Sudu da uvaži tužbu i poništi odluku Sveučilišta u S., Fakulteta e., s. i b., od 13. srpnja 2011. godine kojim je dr.sc. E. M. izabran za nastavnika u znanstveno zvanje docenta za znanstveno područje tehničkih znanosti, polje računarstvo, grana informacijski sustavi i odgovarajuće radno mjesto, koju odluku je donijelo fakultetsko vijeće na temelju odluke matičnog odbora za područje tehničkih znanosti – polja elektrotehnike i računarstva, klasa: 640-03/11-01/0388, urbroj: 355-02-09-11-0002 od 31. ožujka 2011. godine. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu u bitnom pojašnjava postupak izbora kandidata na provedenom natječaju te u bitnom navodi da stručnu prosudbu kvalitete znanstvenih radova može dati isključivo stručno povjerenstvo i zaključuje da ne postoji zakonska obveza donošenja dodatnih kriterija. Ujedno navodi da se tužitelji pogrešno pozivaju na odredbu članka 40. stavak 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji se odnosi na zapošljavanje na znanstvena radna mjesta u znanstvenim organizacijama, jer se radi o izboru u znanstveno nastavno zvanje u kom slučaju je potrebno primijeniti odredbu članka 95. stavak 3. Zakona.

Predlaže Sudu da tužbu odbije kao neosnovanu.

U odgovoru na tužbu dr.sc. E. M. navodi da ispunjava sve zakonom predviđene uvjete za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta, polje računarstvo, grana informacijski sustav kao i obveze iz ugovora o radu, te smatra da je povjerenstvo detaljno i utemeljeno obrazložilo svoju odluku te navode tužitelja drži neosnovanim. U odnosu na kriterije navodi da znanstvenu djelatnost nije moguće promatrati isključivo prema broju radova, nego u ukupnosti aktivnosti, pri čemu postoji određena diskrecija stručnog povjerenstva, koje je utvrdilo da svi kandidati ispunjavaju tražene uvjete, te izložilo činjenično stanje i razloge za odabir kandidata pri čemu se poziva na odluku Ustavnog suda U-III-1862/00 od 10. listopada 2001. godine.

Inzistiranje na statističkoj metodi kod odabira kandidata je suprotno cilju zakonske norme o odabiru kandidata ali i svrsi povjerenstva koje ocjenjuje svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kako bi odabrali kandidata koji najviše odnosno najbolje odgovara potrebama konkretnog radnog mjesta.

Predlaže stoga Sudu da tužbu odbije.

Tužba nije dopuštena.

Osporena odluka nije upravni akt u smislu odredbe članka 6. stavak 2. Zakon o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.) koja propisuje da je upravni akt, akt kojim tijelo iz članka 5. Zakona, u obavljanju javnih ovlasti, rješava o stanovitom pravu ili obvezi određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari. Osporena odluka kojom se zainteresirana osoba, viši asistent, bira za nastavnika u znanstveno nastavno zvanje docenta za znanstveno područje tehničkih znanosti, polja računarstva, grana informacijski sustav i odgovarajuće radno mjesto nije upravni akt te protiv tog akta nije dopušteno voditi upravni spor.

Ova odluka je donijeta na temelju odluke matičnog odbora za područje tehničke znanosti – polja elektrotehnike i računarstva, klasa: 640-03/11-01/0388, urbroj: 355-02-09- 11-0002 od 31. ožujka 2011. godine koja odluka predstavlja upravni akt i protiv koje se može pokrenuti upravni spor, prema članku 35. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 123/03., 198/03., 105/04., 174/04. i 46/07.). Kako je odredbom članak 30. stavak 1. točka 2. navedenog Zakon o upravnim sporovima koja se primjenjuje temeljem odredbe članka 90. Zakon o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10. i 143/12.), propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da akt koji se tužbom osporava nije upravni akt, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 13. ožujka 2014.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Franciska Dominković, v.r.

Mirjana Čačić, v.r.