Revr-15/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 15/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz S., zastupanog po punomoćniku Ž. G., odvjetniku iz S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u S., radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu i povratka na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-618/11 od 27. travnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-351/10 od 18. listopada 2010., u sjednici održanoj 18. prosinca 2013.

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-618/11 od 27. travnja 2012. i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-351/10 od 18. listopada 2010.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova sastava revizije isplati iznos od 875,00 kn u roku od osam dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

'1. Utvrđuje se da je nezakonita i da nije dopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu Klasa: 112-01/05-05/1, Ur.broj: 341-18-01/1-08-1 tužitelju, te da prema tome radni odnos kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da vrati na posao na radno mjesto na kojem je tužitelj radio prije Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, sve u roku od 8 (osam) dana.'

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s naslova parničnog troška iznos od 6.303,75 kn."

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika kao osnovana i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže istu odbiti.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 – odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11 - dalje: ZPP), ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je utvrđenje nezakonitosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju.

Tuženik je tužitelju dao otkaz ugovora o radu na temelju odredbe čl. 114. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 137/04 – dalje: ZR), navodeći kako tužitelj radi određivanja pritvora ne dolazi na posao od 11. veljače 2008.; da ne obavlja poslove vozača; da je isti jedini vozač u Područnoj službi u S., te je to kod poslodavca izazvalo poremećaj u procesu rada.

Nadalje, poslodavac smatra da bi radnik zbog okolnosti u kojima se nalazi, te zbog težine kaznenog djela kojim ga se tereti, a u slučaju eventualnog ukidanja pritvora, svojim prisustvovanjem u poslovnim prostorijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u S., narušavao ugled poslodavca, pa mu se zbog toga iskazuje nepovjerenje za daljnju suradnju.

U tijeku postupka sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vozača u Područnoj službi S.;

- da mu je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu prestao radni odnos kod tuženika;

- da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava, o kojem tuženik nije odlučivao;

- da se tuženik prije donošenja sporne odluke savjetovao sa sindikalnim povjerenikom (čl. 152. st. 4. Zakona o radu);

- da sindikalni povjerenik nije dao mišljenje povodom savjetovanja o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kio-Us-4/08 od 13. veljače 2008. tužitelju određen pritvor u trajanju od mjesec dana, koji se računa od 11. veljače 2008., te da od navedenog datuma radnik nije dolazio na posao;

- da je rješenjem Istražnog odjela Županijskog suda u Splitu od 13. veljače 2008. protiv tužitelja otvorena istraga zbog osnovane sumnje za kazneno djelo iz čl. 333. st.

3. KZ i čl. 347. st. 1. u vezi sa čl. 38. i čl. 337. st. 1. KZ, a u svezi čl. 37. KZ, te mu se i dalje određuje pritvor od 11. veljače 2008.;

- da je tužitelj jedini vozač u Područnoj službi u S., te da postoji svakodnevna potreba prijevoza radnika na navedenim poslovima, zbog čega je tuženik trebao rasporediti drugog radnika na te poslove;

- da se tužitelj nalazio u pritvoru 5 mjeseci i 26 dana, te da nije bio u mogućnosti obavijestiti tuženika o toj činjenici;

- da se tužitelj u međuvremenu zaposlio kod novog poslodavca – „C.“ d.o.o. S..

Na temelju tako utvrđenih činjenica drugostupanjski sud je zaključio da su se ispunili uvjeti za otkaz ugovora o radu iz odredbe čl. 114. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04 – dalje: ZR).

Takav stav drugostupanjskog suda je pogrešan.

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 – dalje: ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Na temelju provedenih dokaza sudovi su utvrdili da je tuženik u periodu dok je tužitelj bio odsutan s posla zbog boravka u pritvoru, organizirao proces rada na način da je prerasporedio druge radnike za obavljanje poslova koje je do tada obavljao tužitelj. Također proizlazi da su ti radnici i ranije, za vrijeme dok je tužitelj uredno dolazio na posao, znali povremeno obavljati i tužiteljeve poslove, tj. poslove vozača.

Na temelju navedenog prvostupanjski sud je zaključio da unatoč činjenici nedolaska tužitelja na posao u periodu od 11. veljače 2008. kod poslodavca nije došlo do poremećaja u procesu rada, jer iako je tužitelj formalno bio jedini zaposlenik na radnom mjestu vozača, tuženik je navedenu situaciju riješio tako da je rasporedio druge djelatnike koji su inače i prije povremeno obavljali tužiteljeve poslove.

Uzimajući u obzir činjenicu da je teret dokazivanja u ovom postupku na tuženiku, sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev s obzirom na to da tuženik nije dokazao da bi tužiteljev nedolazak na posao izazvao poremećaj u procesu poslovanja kod tužitelja.

S obzirom na naprijed navedeno, pravilna je odluka suda prvog stupnja o prihvaćanju tužbenog zahtjeva.

Kako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu i presuditi kao u izreci.

Odluka o troškovima parničnog postupka nastalim u povodu sastava pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 18. prosinca 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.