Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-4/2013-7 AI generated

Criminal court dismisses victim's request for investigation due to lack of reasonable suspicion of fraud.

Case Number IV Kž-4/2013-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the victim's appeal against a lower court's decision to reject an investigation request. The victim argued that the defendants committed fraud by withholding payments, but the court found no reasonable suspicion based on the evidence. The court determined that the dispute was a civil matter regarding unpaid debts rather than a criminal offense requiring criminal investigation.

Legislator headnote

AI generated

Article 187, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act; Article 293, paragraph 2 of the Criminal Law: An investigation request must be based on reasonable suspicion supported by evidence; mere existence of unpaid debts in a business relationship does not constitute sufficient grounds for criminal suspicion of fraud.

Keywords

AI generated
reasonable suspicion standard business fraud investigation civil vs criminal dispute unpaid debts evidence criminal procedure appeal

Cited Legislation

AI generated
Article 187, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 293, paragraph 2 of the Criminal Law
Article 3 of the Law on Liability of Legal Persons for Criminal Offenses
Article 5 of the Law on Liability of Legal Persons for Criminal Offenses
Article 398, paragraph 4 of the Criminal Procedure Act
Article 398, paragraph 3 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 4/13-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog trgovačkog društva ,,G. V.“ d.o.o. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva „F.“ d.o.o. iz Z., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. listopada 2012. broj Kv-379/11-3 (Kio-26/10), u sjednici održanoj 12. lipnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva „F.“ d.o.o. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 22. listopada 2012. broj Kv-379/11-3 (Kio-26/10), povodom neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva „F.“ d.o.o. iz Z. podnesen protiv osumnjičenika I. Ć. i A. B. zbog kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje u tekstu: KZ/97) i osumnjičenika trgovačkog društva ,,G. V.“ d.o.o. i trgovačkog društva ,,S.“ d.o.o. zbog kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/97 i u svezi članka 3. stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj 151/03. i 110/07.– dalje u tekstu: ZOPOKD).

ćenik kao tužitelj po punomoćnici M. P. F.,

Protiv tog rješenja žalbu je podnio ošte

odvjetnici iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se

IV Kž 4/13-7

pobijano rješenje ,,stavi van snage i donese odluka o oštećenikovom zahtjevu kojom će osumnjičenici biti odgovorni za počinjeno kazneno djelo“.

Žalba nije osnovana.

Iako žalitelj uvodno ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz obrazloženja žalbe proizlazi da pobija jedino pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te potom izveo ispravan zaključak da iz podataka u spisu ne proizlazi postojanje osnovane sumnje da bi, postupajući na način opisan u istražnom zahtjevu, osumnjičenici počinili djelo iz članka 293. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/97 te je za svoju odluku dao detaljne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Naime, iz sadržaja samog istražnog zahtjeva, iskaza osumnjičenika I. Ć. i A. B., obavijesnog razgovora vođenog s odgovornom osobom oštećenika kao tužitelja M. P. F. te poslovne dokumentacije, proizlazi da su oba osumnjičena trgovačka društva u stalnom poslovnom odnosu te da su osumnjičeno trgovačko društvo ,,G. V.“ d.o.o., kao naručitelj radova, i trgovačko društvo ,,G.“ d.o.o., kao izvođač radova, 18. lipnja 2007. sklopili ugovor o izvođenju zemljanih radova na izgradnji stambeno poslovnih građevina naselja S.-J. u S., koja suradnja se uredno odvijala na zadovoljstvo obiju ugovornih strana. Upravo je osumnjičeni I. Ć., koji je do mjeseca listopada 2008. bio direktor trgovačkog društva ,,S.“ d.o.o., tada osobno dogovarao poslove s trgovačkim društvom ,,G.“ d.o.o., iako je u trgovačkom društvu ,,G. V.“ d.o.o. bio samo djelatnik, te nije imao ovlaštenje za zastupanje. Potom je u mjesecu kolovozu 2007. poslovanje trgovačkog društva ,,G.“ d.o.o. prebačeno na oštećeno trgovačko društvo ,,F.“ d.o.o. zbog čega su osumnjičeno trgovačko društvo ,,G.“ d.o.o. i oštećenik kao tužitelj 6. kolovoza 2007. i 19. siječnja 2008. zaključili Ugovore o cesiji kojim trgovačko društvo ,,G.“ d.o.o., kao cedent, ustupa sva svoja potraživanja od trgovačkog društva ,,G. V.“d.o.o., kao cesusa, u korist trgovačkog društva ,,F.“ d.o.o., kao cesionara. Na takav način započeta poslovna suradnja između osumnjičenog trgovačkog društva ,,G.

V.“d.o.o. i oštećenika kao tužitelja se uredno odvijala, sve dok trgovačko društvo ,,G. V.“ d.o.o. nije zapao u financijske teškoće, i to zbog nastupanja problema s naplatom njihovih potraživanja koja su imali prema drugim poslovnim partnerima. Zbog svega navedenog, osumnjičeni A. B., koji je od listopada 2008. bio direktor trgovačkog društva ,,S.“ d.o.o., je 23. listopada 2008. svojim potpisom priznao potraživanje trgovačkom društvu ,,F.“ d.o.o., iako je naplata stizala tek dva mjeseca kasnije, te istog dana izdao dvije mjenice bez protesta na iznos od 80.000,00 kuna, nakon čega je osumnjičeno trgovačko društvo ,,S.“ d.o.o. ušlo u blokadu. Isto tako, vidljivo je da je osumnjičeno trgovačko društvo ,,G. V.“ d.o.o. oštećeniku kao tužitelju u mjesecu siječnju 2009. na ime navedenog dugovanja uplatilo iznos od 20.000,00 kuna kao i nudilo način zatvaranja tog potraživanja kompenzacijom - ustupom vlasništva osobnog automobila Peugeot 407 koja ponuda nije prihvaćena od strane oštećenika kao tužitelja iz razloga što taj automobil nije imao vrijednost njegovog potraživanja.

Kraj takvog stanja stvari, i po ocjeni ovog suda, iz podataka u spisu ne proizlazi da je na strani osumnjičenika I. Ć. i A. B. u trenutku započinjanja poslovne suradnje, u konkretnoj situaciji već prilikom sklapanja ugovora o izvođenju zemljanih radova 18. lipnja 2007.,

IV Kž 4/13-7

postojala prijevarna namjera. Naime, prijevarna namjera je konstitutivni element kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/97 i kao takva na strani osumnjičenika treba postojati u trenutku započinjanja poslovne suradnje te se ne može stvoriti naknadno, odnosno tijekom poslovne suradnje. Sama činjenica postojanja nespornog dugovanja, koje dugovanje je samo jedna od faza poslovne suradnje između navedenih trgovačkih društava, i to nakon razdoblja uredne poslovne suradnje, što također nije sporno, pri čemu je oštećenik kao tužitelj nastavio s obavljanjem radova iako mu nisu bila plaćena sva potraživanja, nije dovoljna za takav zaključak već se u konkretnoj situaciji radi o građansko pravnom odnosu koji ne može biti predmet rješavanja u ovom kaznenom postupku, na što s pravom ukazuje prvostupanjski sud.

Naime, istraga se, sukladno odredbi članka 187. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje u tekstu: ZKP/97), provodi protiv određene osobe kada postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo, pri čemu ta sumnja mora biti potrebnog stupnja i kvalitete u trenutku podnošenja istražnog zahtjeva te mora proizlaziti iz dokumenata koji su priloženi uz istražni zahtjev, odnosno mora biti potkrijepljena dokazima i obavijestima, a što ovdje nije slučaj. Ukoliko osnovana sumnja nije potkrijepljena predloženim dokazima prikupljenim u predistražnom postupku, takav istražni zahtjev treba odbiti.

Stoga, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičenici I. Ć. i A. B. počinili kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/97, odnosno da bi iznošenjem neistinitih činjenica doveli oštećenika kao tužitelja u zabludu i održavali ga u zabludi da za njih do kraja odradi naručene radove, sve s ciljem da sebi pribave znatnu imovinsku korist, a oštećeniku kao tužitelju nanesu znatnu štetu. Kada se pri tome ima na umu i odredba članka 3. i 5. ZOPOKD koja propisuje da se odgovornost pravne osobe procjenjuje ovisno o krivnji odgovorne osobe, ne postoji ni osnovana sumnja da bi osumnjičena trgovačka društva ,,G. V.“ d.o.o. i ,,S.“ d.o.o. počinili kazneno djelo za koje se terete istražnim zahtjevom.

Podredno navedenom, žalitelju valja napomenuti da neovisno o tome što osumnjičeni I. Ć. nije formalno bio odgovorna osoba osumnjičenog trgovačkog društva ,,G. V.“ d.o.o., što on niti ne poriče, iz stanja spisa proizlazi da je upravo on još tijekom 2007. u svojstvu direktora trgovačkog društva ,,S.“ d.o.o. dogovarao poslovnu suradnju s trgovačkim društvom ,,G.“ d.o.o., koja poslovna suradnja je u stvari bila temelj poslovne suradnje koja je uslijedila između osumnjičenih trgovačkih društava i oštećenika kao tužitelja, ali i da je u ovom kaznenom postupku ispitan kao predstavnik osumnjičenog trgovačkog društva ,,G. V.“ d.o.o., odvjetnik V. R., koji je upravo iz tog razloga i postavljen za predstavnika tog trgovačkog društva od strane prvostupanjskog suda.

Kako žalbenim navodima oštećenika kao tužitelja nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, ispitivanjem kojeg, sukladno članku 398. stavku 4. ZKP/97 ovaj drugostupanjski sud, nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 398. stavka 3. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 12. lipnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.