Rev-1368/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1568/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. N. iz S., koga zastupa punomoćnik M. B. i M. H., odvjetnici iz Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 7. siječnja 1992. br. Gž- 10705/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1991. br. Pn-2160/89, u sjednici održanoj dana 7. listopada 1992.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužene i ukida presuda Okružnog suda u Zagrebu od 7. 1. 1992. godine broj Gž- 10705/91-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1991. godine broj Pn-2160/89 u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada za troškove tuđe pomoći i njege u iznosu od 56.608 HRD, te mjesečna renta s istog naslova u iznosu od 1.932 HRD s pripadajućim kamatama, pa se u tome dijelu i u odluci o parničnom trošku predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ostalom nepobijanom dijelu presuda Okružnog suda u Zagrebu ostaje pravomoćna.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1991. godine broj Pn-2160/89 naloženo je tuženoj da plati tužitelju na ime novčane naknade nematerijalne štete iznos od 290.000 HRD sa pripadajućim zakonskim kamatama, na ime novčane naknade za tuđu pomoć i njegu u trajanju od 1.8.1988.godine do 1.12.1988. godine iznos od 30.000 HRD, te od 1. 12.1988. godine do 1.6.1989. godine iznos od 56.608 HRD i po istom osnovu plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 1.952 HRD počev od 1.6.1991. godine pa nadalje kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 36.000 HRD (stav I izreke),dok je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.952 HRD (stav II izreke).

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 7. siječnja 1992. godine broj Gž-10705/91-2 odbijena je žalba tužene C. o. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1991. godine br.Pn-2l60/89, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete preko iznosa od 245.000 HRD do iznosa od 320.000 HRD (za iznos od 75.000 HRD) kao i po osnovi naknade za učinjene troškove tuđe pomoći i njege u iznosu od HRD 56.608, te mjesečne rente s istog naslova u iznosu od 1.952 HRD.

Protiv drugostepene presude tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se u dijelu dosuđene rente predmet ukine i vrati na ponovni postupak te da se provedu novi dokazi koji bi opravdali upotrebu već upotrijebljenog materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno a Javni tužitelj Hrvatske se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Osnovan je revizijski prigovor da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 190. i 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Sl. list SFRJ" br. 29/78,39/85, 57/89, te "NN" br. 53/91, 73/91, dalje:ZOO) kada su dosudili tužitelju naknadu za tuđu pomoć i njegu za vrijeme za koje je utvrđeno da je tužitelju takva pomoć bila potrebna i da će mu biti potrebna i dalje i to dva puta četiri sata tjedno u visini zatraženog iznosa od 61 HRD po satu, tj. za 32 sata mjesečno u iznosu od 1.952 HRD.

Ovo zbog toga što se iznos naknade koji se tužitelju dosuđuje zbog potreba plaćanja tuđe pomoći dosuđuje u svoti koja je potrebna da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (čl.190. ZOO).

Međutim, ta naknada se određuje po netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako pak takva osoba ne postoji visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 - dalje ZPP).

Sve to, dakako, po cijenama u vrijeme u kojem je ta pomoć pružana a ne kako su u ovom slučaju nižestepeni sudovi odlučili za cijelo vremensko razdoblje od 1.12.1988.godine do 1.6.1991.godine prema cijeni u vrijeme presuđenja.

Kako, dakle, nisu utvrđene sve odlučne činjenice za odluku o zahtjevu tužitelja za dosuđenje naknade za tuđu pomoć, ovaj sud nije u mogućnosti da preinači nižestepene presude, pa je obje nižestepene presude valjalo ukinuti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl.395. st. 2. i čl.l66.st.3.ZPP-a.

U Zagrebu, 7. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin, v.r.