Revr-285/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 285/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz S., kojeg zastupa punomoćnica K. Č., odvjetnica iz Odvjetničkog društva Č., M., Ž., Š. iz Z. protiv tuženika T. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. P., odvjetnik iz Odvjetničkog društva B., P., S. iz Z., radi zaštite prava iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1463/13-2 od 22. listopada 2013., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4462/12-15 od 6. lipnja 2013., u sjednici održanoj 2. travnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1463/13-2 od 22. listopada 2013. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja u dijelu kojim se pobija rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1463/13-2 od 22. listopada 2013. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu (uvjetovanog skrivljenim ponašanjem) od dana 06.11.2012., a kojim je tuženi T. d.o.o. iz Z., … izjavio tužitelju S. D. iz S., …, otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem, te da radni odnos tužitelja nije prestao.

Tuženi T. d.o.o iz Z., … dužan je vratiti na radu tužitelja S. D. iz S., …, na poslove prodavač na BP S. t..

Tuženi T. d.o.o. iz Z., … dužan je naknaditi tužitelju S. D. iz S., … troškove ovog postupka, a sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se prijedlog za izdavanje privremene koja glasi:

"1. Nalaže se tuženiku – protivniku osiguranja T. d.o.o iz Z., … da u roku od 24 sata, računajući od dana dostave ovog rješenja vrati na rad tužitelja S. D. iz S., … na poslove prodavač na BP S. T..

2. Ako tuženi – protivnik osiguranja T. d.o.o iz Z., …, u tako određenom roku ne ispuni navedenu obavezu, sud tuženom –protivniku osiguranja zaprijećuje novčanom kaznom u iznosu od kn 10.000,00, a odgovornoj osobi kn 1.000,00.

3. Ako tuženi - protivnik osiguranja T. d.o.o iz Z., …, ne ispuni navedenu obvezu u ostavljenom roku, sud će na prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijećeno.

4. Ako novčana kazna bude izrečena tuženom – protivniku osiguranja T. d.o.o iz Z., …, kao pravnoj osobi, sud će izreći istu novčanu kaznu i odgovornoj osobi tuženika – protivnika osiguranja.

5. Nalaže se tuženom – protivniku osiguranja T. d.o.o iz Z., … da za vrijeme radnog spora isplaćuje tužitelju – predlagatelju osiguranja plaću i druge naknade u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu.

6. Ova privremena mjera određuje se do pravomoćnog okončanja sudskog spora ili drugačije odluke suda.

7. Žalba protiv rješenja ne odgađa ovrhu."

II. Odbija se i alternativno postavljen zahtjev za izdavanje privremene mjere koja glasi:

"1. Nalaže se tuženiku – protivniku osiguranja T. d.o.o iz Z., … da tužitelju S. D. iz S., … isplaćuje mjesečni iznos od kn 3.000,00 neto najkasnije do 10-og u mjesecu za prošli mjesec.

2. Ova privremena mjera određuje se do pravomoćnog okončanja sudskog spora ili drugačije odluke suda.

3. Žalba protiv rješenja ne odgađa ovrhu."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbija se kao neosnovan žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4462/12-15 od 6. lipnja 2013. (točka I. i II. izreke te presude)."

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

"Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje sadržano u prvostupanjskoj presudi kojim je odbijen njegov prijedlog za određivanje privremene mjere (točka I. i II. izreke tog rješenja)."

Protiv drugostupanjske presude i drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu i rješenje te prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti a podredno ukinuti nižestupanjske presude i rješenja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Tužitelj je popisao trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda je neosnovana, dok je revizija tužitelja u dijelu kojim pobija drugostupanjsko rješenje nedopuštena.

Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe čl. 392.a st. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP).

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Obrazloženje presude sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o tome koju povredu obveze iz radnog odnosa je prekršio tužitelj, a zbog koje mu je poslodavac dao otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem i u tom dijelu razlozi obrazloženja ne proturječje sadržaju spisa.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu na mjestu prodavač na benzinskoj postaji S. T.,

- da je tuženik Odlukom od 6. studenog 2012. dao tužitelju otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem (list 7-8 spisa),

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede radne obveze predviđene čl. 65. toč. 5. i 22. Pravilnika o radu u smislu neodgovornog korištenja i raspolaganja sredstvima tuženika i učestalog poduzimanja radnji kojima se narušava materijalni interesi tuženika, time da navedeno proizlazi iz činjenice da je za vrijeme smjene u kojoj je tužitelj radio, 30. kolovoza 2012. prilikom izvršene kontrole od strane poslovođe benzinske postaje S. T. utvrđeno kako se u prostorima iste, (konkretno wc-a), nalaze dva kartona motornog ulja Ina Delta 5 i oko 10 komada cockpit spraya nepoznate marke i dobavljača, a koju robu je tužitelj prethodno nabavio i donio u benzinsku postaju, s namjerom da bi istu prodavao u prodajnom mjestu benzinske postaje,

- da tužitelj 70m od benzinske postaje S. T. ima obrt u kojem pruža usluge pranja, čišćenja i održavanja automobila, u okviru koje djelatnosti obavlja i poslove zamjene motornog ulja,

- da je tužitelj 30. kolovoza 2012. na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena preuzeo 2 kartona motornog ulja Ina Delta 5 i oko 10 komada cockpit spraya nepoznate marke i dobavljača, te da je navedenu robu bez znanja, odnosno dozvole poslovođe smjestio u poslovni prostor tuženika (wc koji koriste samo zaposlenici tuženika),

- da je tuženik svoju namjeru o otkazivanju ugovora o radu tužitelja priopćio sindikalnom povjereniku (list 15 i 16 spisa),

- da se sindikalni povjerenik očitovao na način da nije suglasan, odnosno da se protivi donošenju namjeravane odluke poslodavca za tužitelja (list 17 spisa),

- da tuženik nije upozoren zbog kršenja obveza iz radnog odnosa.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i rezultata cjelokupnog postupka nižestupanjski sudovi ocjenjuju da su ispunjene pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja u smislu odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR). Ocjena je nižestupanjskih sudova da je tuženik dokazao da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa propisane Pravilnikom o radu tuženika (čl. 65. toč. 5. i 22.) time što je 30. kolovoza 2013. za vrijeme radnog vremena na radnom mjestu prodavač na benzinskoj postaji S. T. zaprimio robu oko 10 cookpit sprayeva i 2 kartona motorna ulje Delta 5 koje koristi za rad u obližnjem vlastitom obrtu, a koju robu (motorno ulje) prodaje i tuženik na benzinskoj postaji, te tu robu smjestio u poslovni prostor tuženika (wc koji koriste samo zaposlenici tuženika) bez da je pokušao dobiti dozvolu poslovođe da robu primljenu za potrebe svog obrta smjesti u poslovni prostor tuženika, već je tu radnju pokušao zatajiti od poslovođe. Pritom su nižestupanjski sudovi stava da u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelja pisano upozori u smislu čl. 111. st. 1. ZR. Obzirom na izloženo, tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za izdavanje privremene mjere.

Odredbama čl. 107. st. 1. ZR propisano je da poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju (podstavak 3. toga članka) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR mora dokazati poslodavac.

Pritom kod ocjene postoje li razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika valja imati na umu ukupno ponašanje radnika za cijelo vrijeme trajanja ugovorenog radnog odnosa.

U konkretnom slučaju, i prema shvaćanju revizijskog suda, ispunjene su pretpostavke za otkaz ugovora o radu uz primjenu odredbe čl. 107. st. 1. podst. 3. ZR. Odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, dakle valja ju individualizirati. Stoga u ovom slučaju, upravo konkretne (utvrđene) okolnosti, opravdavaju ocjenu nižestupanjskih sudova da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem tužitelja.

Tuženik je kao poslodavac imao pravo očekivati i zahtijevati od tužitelja (kao uostalom i od svih svojih radnika) da savjesno ispunjava svoje radne obveze, a u okviru toga i da se korektno, odgovorno i profesionalno ponaša na svom radnom mjestu.

Prema tome, činjenica da je tužitelj za vrijeme radnog vremena na radnom mjestu prodavač na benzinskoj postaji zaprimio robu oko 10 cockpit sprayeva i 2 kartona motornog ulja Delta 5, a koje ulje prodaje i tuženik na benzinskoj postaji S. T. za koju robu tužitelj i ne tvrdi da ju je platio, odnosno da za istu posjeduje račun, te ju je smjestio u poslovni prostor tuženika (wc koji koriste zaposlenici tuženika), bez da je pokušao za to dobiti dozvolu poslovođe predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa. Takva povreda je i u čl. 65. st. 1. toč. 5. Pravilnika o radu tuženika (list 59 spisa) opisana kao teška povreda obveza iz radnog odnosa. K tomu, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da iz iskaza tužitelja (ročište 7. svibnja 2013.) proizlazi da je znao da stvari koje prodaje tuženik, a koje i on koristi u svom obrtu, ne smije držati u tuženikovom poslovnom prostoru, te da dozvolu od poslovođe nije niti tražio. Stoga se ponašanje tužitelja ne može okarakterizirati profesionalnim i odgovornim postupanjem, pa su pravilno nižestupanjski sudovi ponašanju tužitelja dali značaj provede koja po svojoj težini i karakteru opravdava pobijanu odluku tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja u smislu odredbe čl. 107. st. 1. podst. 3. ZR.

Tužitelj neosnovano smatra da predmetni otkaz ugovora o radu tužitelju nije dopušten i iz razloga jer tuženik prije donošenja sporne odluke nije postupio u smislu čl. 111. st. 1. ZR. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Međutim, kada se ima na umu činjenica da je tužitelj kao radnik za vrijeme radnog vremena zaprimio robu koja se prodaje i na benzinskoj postaji te ju mimo odobrenja i znanja poslovođe smjestio u poslovni prostor tuženika, to i prema pravnom shvaćanju ovog suda, od tuženika kao poslodavca nije bilo opravdano očekivati da postupi u smislu citirane odredbe čl. 111. st. 1. ZR.

Revizijom se osporava i pravilna primjena materijalnog prava u odnosu na poštivanje zakonom propisane procedure otkazivanja. To iz razloga što odluka o otkazu ugovora o radu od 6. prosinca 2012. kojom je stavljena izvan snage odluka o otkazu ugovora o radu od 1. listopada 2012. nije dostavljena na „očitovanje“ sindikalnom povjereniku s ovlastima radničkog vijeća.

Nije sporno da je tuženik kao poslodavac ispunio svoju obvezu savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju od 1. listopada 2012., koja je odlukom o otkazu ugovora o radu od 6. studenog 2012. (list 7 i 8 spisa) zamijenjena na način da je u biti poslodavac samo ispravio grešku u pisanju prvobitne odluke o otkazu i to u korist tužitelja u odnosu na trajanje otkaznog roka. Stoga je i prema ocjeni ovoga suda postupak otkazivanja proveden u skladu s odredbom čl. 149. ZR budući je poslodavac obavijestio sindikalnu povjerenicu o namjeravanoj odluci o otkazu koja je pobijanom odlukom o otkazu od 6. studenog 2012. izmijenjena u korist tužitelja samo glede trajanja otkaznog roka. Pritom nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o otkazu činjenica da se namjeravanoj odluci sindikalna povjerenica protivila.

Na navode revizije valja još odgovoriti da to što se sud pozvao i na odredbu čl. 65. toč. 22. Pravilnika o radu nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Zbog svega navedenog na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

U odnosu na reviziju protiv drugostupanjskog rješenja, treba reći da prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Zbog toga je odbačena revizija u dijelu kojem se pobija drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja odbijanju prijedloga za određivanje privremene mjere, jer u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koje trebaju biti kumulativno ispunjene za dopuštenost izvanredne revizije. Naime, tužitelj u tom dijelu nije određeno naznačio pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 4. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 2. travnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.