Revr-597/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 597/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse, Mirjane Magud i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika V. M. iz O., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O., protiv tuženika-protutužitelja A. L. d.o.o. iz Š. P., kojeg zastupa punomoćnik K. H., odvjetnik u Đ., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i isplate plaća, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1549/09 od 23. prosinca 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-804/08 od 6. ožujka 2009., u sjednici održanoj 1. lipnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Poništava se odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju V. M., koju je tuženi A. L. d.o.o. po prokuristu D. L. donio dana 22. 10. 2004..

Nalaže se tuženom vratiti tužitelja na posao.

Nalaže se tuženom priznati tužitelju kontinuitet rada, te sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa u razdoblju od 6. studeni 2004.g. pa do presuđenja, tj. do 19. studenog 2007.g. Nalaže se tuženom da isplati tužitelju iznos od:

- 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 12. 2004.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 01. 2005.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 02. 2005.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 03. 2005.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 04. 2005.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 05. 2005.g.

- 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 06. 2005.g.

- 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 07. 2005.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 08. 2005.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 09. 2005.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 10. 2005.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 11. 2005.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 12. 2005.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 01. 2006.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 02. 2006.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 03. 2006.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 04. 2006.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 05. 2006.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 06. 2006.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 07. 2006.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 08. 2006.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 09. 2006.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 10. 2006.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 11. 2006.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 12. 2006.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 01. 2007.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 02. 2007.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 03. 2007.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 04. 2007.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 05. 2007.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 06. 2007.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 07. 2007.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 01. 2008.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 09. 2007.g. - 5.000,02 kn zajedno sa zz. kamatom tekućom od 15. 10. 2007.g. pa do isplate, u roku od 8 dana.

Tuženi-protutužitelj, odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tužitelju-protutuženom V. M. iz O. da tuženom-protutužitelju A. L. d.o.o. iz Š. P. isplati iznos od 259.38,97 kn i to:

- iznos od 255.881,71 kn sa zz kamatom od 29. 05. 2008.g. po stopi od 14% godišnje,

- iznos od 381,09 kn sa zz kamatom od 03. 06. 2008.g. po stopi od 14% godišnje,

- iznos od 533,74 kn sa zz kamatom od 10. 06. 2008.g. po stopi od 14% godišnje,

- iznos od 610,00 kn sa zz kamatom od 12. 06. 2008.g. po stopi od 14% godišnje,

- iznos od 533,74 kn sa zz kamatom od 17. 06. 2008.g. po stopi od 14% godišnje,

- iznos od 533,74 kn sa zz kamatom od 24. 06. 2008.g. po stopi od 14% godišnje,

- iznos od 267,76 kn sa zz kamatom od 28. 06. 2008.g. po stopi od 14% godišnje,

- iznos od 37,19 kn sa zz kamatom od 28. 06. 2008.g. po stopi od 14% godišnje,

- iznos od 610,00 kn sa zz kamatom od 12. 07. 2008.g. po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za stavku gornju stavku pojedinačno, uvećanoj za pet postotnih poena do konačne isplate, kao i da tuženom- protutužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Tuženi je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 36.874,50 kn, u roku od 8 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik-protutužitelj, a iz sadržaja iste proizlazi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, te da se tužitelja obveže na snašanje parničnih troškova tuženiku, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 392.a) st. 1. ZPP.

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su u konkretnom slučaju od odlučnog značaja.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tuženik sklopio s tužiteljem ugovor o radu 16. ožujka 2004. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova voditelja servisa,

- da je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju otkazao navedeni ugovor o radu 30. rujna 2004.,

- da iz same Odluke i obrazloženja iste proizlazi da se u stvari radi o redovitom otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, jer da tužitelj nije napravio operativni plan servisa, da nije poduzeo mjere za unapređenje rada, da se nedovoljno stručno i radno angažirao, pa da se neovisno o nazivu Odluke u konkretnom slučaju radi o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika,

- da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj kršio svoje radne obveze i da je u obavljanju radnih zadataka kod tuženika imao posebne propuste,

- da tuženik nije pismeno upozorio tužitelja na eventualne propuste u radu, niti mu ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastavljanja kršenja tih obveza,

- da se slaba realizacija servisa prema zacrtanom financijskom planu tuženika, uz visoko postavljene kriterije na samom početku rada tek otvorenog servisa, ne može pripisati tužitelju,

- da tužitelj nakon što mu je otkazan ugovor o radu nije nigdje radio, nije primao naknadu od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te da mu nisu dokazana nikakva primanja od obrta.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi pozivom na odredbu čl. 106. i 117. Zakona o radu (“Narodne novine” broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR) prihvaćaju tužbeni zahtjev, slijedom čega je protutužbeni zahtjev odbijen.

Nižestupanjskim presudama materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

Naime, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tuženik tužitelju dao otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, neovisno o tome što u nazivu Odluke stoji da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu, kao i da okolnosti konkretnog slučaja ne upućuju na skrivljeno ponašanje tužitelja, odnosno njegove propuste u izvršavanju poslova rukovoditelja poslovne jedinice servisa, tim više što prije otkaza tuženik nije postupio u smislu odredbe čl. 117. ZR i upozorio tužitelja na obveze iz radnih odnosa ukoliko je smatrao da ih tužitelj krši, te mu ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih ili te povrede, a što je prema shvaćanju nižestupanjskih sudova, koje pravilnim ocjenjuje i ovaj sud, bio dužan sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi.

Neosnovano tuženik u reviziji ističe i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava – čl. 119. st. 1. ZR, jer nižestupanjski sudovi svoje odluke i nisu utemeljili na navedenoj zakonskoj odredbi.

Što se tiče revizijskih prigovora glede dosuđenih naknada plaća za sporno razdoblje u kojem tužitelj nije radio zbog nedopuštenog otkaza (čl. 93. st. 3. ZR) valja odgovoriti da se radi o prigovorima činjenične naravi, a to sukladno čl. 385. ZPP nije razlog zbog kojeg se može podnijeti revizija, pa navedeni prigovori nisu niti uzeti u razmatranje.

Jednako tako, vlastita ocjena izvedenih dokaza na način kako to čini tuženik u reviziji, nije sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP razlog zbog kojeg se može podnijeti revizija.

Zbog svega navedenog na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 1. lipnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.