Legislator Case Law & Legislation
II Rev-144/1994-2 AI generated

II Rev-144/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number II Rev-144/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljat, Augusta Husinec i Vladimira Drakulić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz Z., kojeg zastupa H., Z., protiv tužene S. b., S., radi zaštite autorskog prava, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 22. ožujka 1994. br. Pž-3495/93, kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 17. rujna 1993. br. P-13678/92, u sjednici održanoj dana 22. studenog 1994.,

Legislator headnote

AI generated

II Rev-144/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U postupku pred sudom drugog stupnja učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 144/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljat, Augusta Husinec i Vladimira Drakulić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz Z., kojeg zastupa H., Z., protiv tužene S. b., S., radi zaštite autorskog prava, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 22. ožujka 1994. br. Pž-3495/93, kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 17. rujna 1993. br. P-13678/92, u sjednici održanoj dana 22. studenog 1994.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija tužene se prihvaća, te se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu br. Pž-3495/93 od 22. ožujka 1994. i presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu br. P-13678/92 od 17. rujna 1993. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu br. Pž-3495/93 od 22. III. 1994. odbijena je žalba tužene i potvrđena je presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu br. P-13678/92 od 17. IX. 1993., kojom je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju pružena zaštita njegovog autorskog prava u opsegu iz toč. I. i II. izreke ove presude.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tužitelj nije odgovorio na reviziju niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U postupku pred sudom drugog stupnja učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

II Rev 144/1994-2

U ovom sporu radi zaštite autorskog prava tužitelja, koje je, prema navodima tužbe, povrijeđeno time što je tuženik u svom kalendaru za 1992. godinu, na listu za mjesec ožujak i travanj, objavio fotografiju ribe M. b. deformiranu (s jednom ogrebotinom vodoravno po sredini trupa i drugom ogrebotinom koso preko škrge), za odluku o sporu, u dijelu koji se tiče postojanja deformacije autorskog djela, odlučne su dvije činjenice: 1. je li opisano oštećenje postojala na samom dijapozitivu i 2. ukoliko je postojalo, je li se moglo uočiti prilikom projekcije koja je prethodila zaključenju autorskog ugovora.

Radi utvrđenja ovih odlučnih i spornih činjenica, tuženik je, poričući da su se sporna oštećenja na dijapozitivu mogla opaziti običnim pregledom prilikom projekcije u uredskoj prostoriji i tvrdeći da su se ona mogla utvrditi tek nakon izvršene reprodukcije, u postupku pred sudom prvog stupnja (zapisnik s ročišta od 7. VII. 1993. - list 45) i u žalbi protiv presude suda prvog stupnja, tražio da se provede dokaz vještačenja. I sud drugog stupnja je u svom prvom ukidnom rješenju br. Pž-2199/92 od 6. X. 1992. (list 25-28) ocijenio potrebnim da se radi utvrđenja navedenih činjenica provede dokaz vještačenja i u tom pravcu je dao upute sudu prvog stupnja, ocjenjujući pri tome da je teret dokaza na tužitelju (list 27).

Međutim, sada u pobijanoj presudi sud drugog stupnja, prilikom ocjene žalbenih navoda tuženika, kojima se pobija pravilnost utvrđenja navedenih odlučnih činjenica i ponovno ukazuje na potrebu vještačenja, u razlozima svoje presude navodi da ovi žalbeni navodi nisu osnovani "jer žalitelj ne navodi na koje okolnosti bi još trebalo provesti ove dokaze, a nije osnovana ni tvrdnja žalitelja da se sud nije pridržavao uputa drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja, jer je sud iscrpno proveo dokazni postupak i utvrdio sve relevantne činjenice za ovaj spor". Ovom treba dodati da sud prvog stupnja nije proveo dokaz vještačenja radi utvrđenja navedenih odlučnih i spornih činjenica.

Iz navedenog proizlazi da postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude suda drugog stupnja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, tako da se ukazuje ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Osim toga, tužena je i u postupku pred sudom prvog stupnja i u žalbi iznosila prigovore da sporni snimak ribe M. b. nije originalan, što znači da se tužitelju osporava autorstvo spornog snimka. Iako je to nedvojbeno odlučna činjenica, o njoj ni u presudi suda prvog stupnja ni u presudi suda drugog stupnja nije naveden ni jedan razlog, tako da je i time učinjena ista bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Istu povredu odredaba parničnog postupka učinio je sud prvog stupnja.

Ovaj je sud svoje činjenično utvrđenje, da je tužitelj sporni dijapozitiv predao tuženiku neoštećen, utemeljio i na okolnosti što je tužitelj dopustio tiskanje kalendara. Naime, kako ocjenjuje sud prvog stupnja, tužitelj bi se usprotivio tiskanju kalendara da je primijetio oštećenje dijapozitiva, a kako on to nije učinio, očito je da dijapozitiv nije bio oštećen. Ovi navodi proturječni su iskazu tužitelja, koji je saslušan kao stranka i koji je iskazao (list 45)

II Rev 144/1994-2

da je sporno oštećenje primijetio u pripremi tiska u tiskari N. d., a svejedno je dopustio objavu reprodukcije s oštećenjima.

Iz svih ovih razloga, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP, obje presude valjalo je ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U ponovnom postupku sud prvog stupnja provest će dokaz vještačenja radi utvrđivanja navedenih odlučnih i spornih činjenica i ujedno će raspraviti (utvrditi) je li tužitelj autor snimke ribe M. b.. Pri tome će voditi računa o pravilima o teretu dokazivanja, prema kojima je tužitelj dužan dokazati da je autor i da je dijapozitiv predao tuženiku neoštećen. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP. U Zagrebu, 22. studenog 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.