Rev-1090/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1090/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Veseljka Šeparovića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice F.M. iz R., I.P. … , koju zastupa punomoćnik L.M., odvjetnik iz R., protiv tužene ZO "C. " Filijala R. sada "C. -o. " d.d. Z., Filijala R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od dana 23. listopada 1991. pod posl. br. Gž 1715/91, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od dana 23. travnja 1991. pod posl. br. P 1761/86, u sjednici održanoj dana 14. listopada 1992.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od dana 23. listopada 1991. pod posl. br. Gž 1715/91, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda Općinskog suda kojom je obvezana tužena da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 50.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom, dok je preinačena prvostepena presuda u odnosu na odluku o parničnom trošku na način da je tužena obvezana umjesto iznosa od 24.989,10 HRD tužiteljici na ime naknade parničnog troška isplatiti iznos od 12.200 HRD.

Protiv ove pravomoćne presude i to u dijelu odluke o parničnom trošku Okružnog suda, reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tužiteljice dostavio tuženoj i nadležnom javnom tužitelju.

Tužena nije odgovorila na reviziju tužiteljice a javni tužitelj Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

O naknadi parničnog troška sud odlučuje na odredjen zahtjev stranke (čl. 165. st. 1. ZPP). Prema odredjenom zahtjevu tužiteljice prvostepeni sud je utvrdio da se parnični trošak tužiteljice odnosi na: troškove vještačenja, troškove sudskih taksa te troškove koji obuhvaćaju "naknadu i nagradu za rad punomoćnika tužiteljice, koji je odvjetnik".

U smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP tužena kao stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu dužna je tužiteljici naknaditi sav parnični trošak. Medjutim ni tužiteljici kao stranci koja je uspjela u parnici u cijelosti sa postavljenim zahtjevom, ne dosudjuju se svi troškovi nego samo oni koji su bili potrebni radi vodjenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP). To su oni izdaci koji su učinjeni u toku ili povodom parnice (čl. 151. st. 1. ZPP) time da sud brižljivom ocjenom svih okolnosti utvrdi koji su troškovi bili potrebni kao i visinu tih troškova. Pri tome se nagrada advokatima i drugi troškovi, budući je propisana tarifa, utvrdjuju po tarifi.

I prvostepeni i drugostepeni sud u cijelosti su dosudili troškove vještačenja sve suglasno Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima ("Narodne novine" br. 8/88) kao i troškove sudskih taksa. Medjutim dok je prvi sud dosudio naknadu za punomoćnika tužiteljice primjenom odvjetničke tarife ali sve ovisno o visini tužbenog zahtjeva kojeg je tužiteljica poslijednjeg postavila na zadnjem ročištu za glavnu raspravu, dana 23. IV. 1991. god. (str. 84 spisa) i o kojem je sud odlučivao, a ne prema visini tužbenog zahtjeva koji se mijenjao od vremena kad je tužbom pokrenuta parnica (27. VI. 1980. g.) tokom trajanja parničnog postupka do zaključenja glavne rasprave.

Prema stavu ovog revizijskog suda valjano je drugostepeni sud nagradu i troškove odvjetnika propisane Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Odvjetničke komore Hrvatske odredio ovisno od vrijednosti predmeta spora - visine tužbenog zahtjeva koja se mijenjala tokom trajanja parničnog postupka.

Naime zakonodavac je odredbom iz čl. 152. ZPP propisao da svaka stranka prethodno sama snosi troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama.

Dakle troškovi i postupci punomoćnika tužiteljice tokom trajanja parnice u smislu cit. zakonske odredbe sama tužiteljica je trebala unaprijed snositi, ukoliko tužiteljica i njen punomoćnik ugovorom o punomoći nisu drugačije regulirali, a što nije relevantno za donošenje odluke o obimu i visini nastalog parničnog troška u konkretnoj parnici koji padad na teret tužene stranke. Dakle, visina troškova koje je tužiteljica prethodno trebala snositi tokom trajanja postupka, ovisila je o visini tužbenog zahtjeva u vremenu kada je bila poduzimana odredjena radnja od strane punomoćnika tužiteljice, kada su i ti troškovi nastajali. Stoga je valjano drugostepeni sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio nika tužiteljice suglasno Tarifi o nagradama i naknadi visinu nagrade i troškove punomoć

troškova za rad odvjetnika (broju bodova i visini bodova), ali sve ovisno o visini vrijednosti predmeta spora u trenutku kada je odredjenu radnju poduzeo odvjetnik tužiteljice.

I prema izričitoj odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Glava II) kada se radi o parnicama za naknadu štete, broj bodova ovisi o vrijednosti "spornog predmeta".

Stog razloga je drugostepeni sud valjano primijenio materijalno pravo kada je dosudjeni dio naknade parničnog troška koji se odnosi na naknadu za rad i troškove odvjetnika - punomoćnika tužiteljice smanjio i dosudio iznos od 12.200 HRD na ime naknade ukupnog parničnog troška.

Kako ovaj revizijski sud u ispitivanju presude koja se revizijom pobija kao i postupka koji je pethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog posutpka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju pazi ovaj revizijski sud po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a kako nije ostvaren ni razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 14. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.