Revr-1761/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1761/12-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz B., …, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., V. iz K., protiv tuženika O. banka d.d. iz Z., …, zastupanog po punomoćniku R. Ž., odvjetniku u Z., … radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1110/11-2 od 13. ožujka 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-64/10-74 od 1. veljače 2011., u sjednici održanoj 24. rujna 2013.

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1110/11-2 od 13. ožujka 2012. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-64/10-74 od 1. veljače 2011 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-64/10-74 od 1. veljače 2011. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. ožujka 2000., donesene od strane tuženika u odnosu na tužiteljicu, kao i odluka tuženika od 14. travnja 2000., kojom je odbijen prigovor tužiteljice, te za nalaganje tuženiku vratiti tužiteljicu na rad i nadoknaditi joj izgubljenu zaradu, kao i parnični trošak (st. I. izreke).

Nadalje, tom presudom naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.237,50 kn (st. II. izreke).

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1110/11-2 od 13. ožujka 2012. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-64/10-74 od 1. veljače 2011.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 - dalje: ZPP), a koja odredba se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) podnijela tužitelja iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik u odgovoru na reviziju osporava osnovanost revizije tužiteljice. Zahtijeva naknadu troška davanja odgovora na reviziju.

Revizija tužiteljice je osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. ožujka 2000., kao i odluke tuženika od 14. travnja 2000. kojom je odbijen prigovor tužiteljice, te tužbeni zahtjev tužiteljice za nalaganje tuženiku da ju vrati na rad i da joj nadoknadi izgubljenu zaradu.

Donoseći pobijanu drugostupanjsku presudu drugostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana drugostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati, s obzirom da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95 – dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud utvrdio je da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer da je propustila uočiti (i prijaviti) razliku gotovine od 20.000,00 kn, koja se ukazala između 60.000,00 kn podignutih na blagajni i 40.000,00 kn koji su nadopunjeni u bankomat, te da je prednik tuženika imao opravdan razlog izvanrednim otkazom otkazati ugovor o radu tužiteljice. No, pri tome drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude ne daje razloga o tome da li je prednik tuženika tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog te povrede obveze iz radnog odnosa, pa iako tužiteljica u tijeku postupka, pa i u žalbi, ukazuje da joj je prednik tuženika otkazao ugovor o radu zbog druge povrede obveze iz radnog odnosa, tj. zbog otuđenja iznosa od 20.000,00 kn.

Dakle, drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude ne daje razloge o odlučnoj činjenici, tj. iz kojih razloga odnosno zbog koje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa je prednik tuženika otkazao tužiteljici ugovor o radu.

Netom navedena okolnost od odlučujućeg je značaja za ishod spornog odnosa među strankama jer sud u postupku ispitivanja dopuštenosti otkaza ugovora o radu treba imati u vidu samo razloge otkaza navedene u pisanom i obrazloženom otkazu (čl. 111. st. 1. i st. 2. ZR).

Prema odredbi čl. 107. st. 2. ZR ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Drugostupanjski sud zaključuje da je predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu pravovremen, jer da je ovlaštena osoba prednika tuženika za odlučivanje o pravima i obavezama radnika iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 125. st. 1. ZR za predmetni manjak 20.000,00 kn saznala 17. veljače 2000. No, iako tužiteljica u tijeku postupka, pa i u žalbi protiv prvostupanjske presude osporava tu okolnost, drugostupanjski sud propušta dati potpune razloge o toj činjenice. Tako je ostalo nejasno koja bi to konkretna osoba prednika tuženika bila ovlaštena za odlučivanje o pravima i obvezama radnika iz radnog odnosa u smislu čl. 125. st. 1. ZR, te da li je ona prije 17. veljače 2000. imala saznanje o predmetnom manjku.

Vezano za ovu činjenicu drugostupanjski sud u pobijanoj presudi upućuje na razloge iz svog rješenja poslovni broj Gžr-30/08 od 8. prosinca 2009., ali ni u obrazloženju tog rješenja nisu dati razlozi o konkretnoj osobi prednika tuženika koja bi bila ovlaštena odlučivati o pravima i obvezama radnika iz radnog odnosa, te da li bi i prije 17. veljače 2000. takva osoba mogla imati saznanja o ukazanom manjku 20.000,00 kn. Stoga i radi te nepravilnosti pobijane drugostupanjske presude počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Prema odredbi čl. 145. st. 1. i st. 2. al. 2. ZR prije donošenja odluke o otkazu poslodavac se mora s radničkim vijećem odnosno (u ovom slučaju sa sindikalnim povjerenikom) savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću odnosno sindikalnom povjereniku priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Prema st. 3. istog zakonskog članka, podaci o namjeravanoj u odnosno sindikalnom povjereniku potpuno i odluci moraju se dostaviti radničkom vijeć

pravovremeno, tako da im se omogući da daju primjedbe i prijedloge, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

Drugostupanjski sud u pobijanoj drugostupanjskoj presudi zaključuje da je prednik tuženika sindikalnom povjereniku prezentirao dovoljno podataka na temelju kojih se on mogao očitovati o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu tužiteljici. No, propušteno je ukazati koje je to konkretne podatke prednik tuženika dostavio sindikalnom povjereniku, pa iako tužiteljica u žalbi ukazuje da je sindikalni povjerenik nakon dostave podataka, zatražio očitovanje prednika tuženika o četiri pitanja i to zbog nepotpunosti dokaza.

I ovdje drugostupanjski sud upućuje na razloge iz svog rješenja poslovni broj Gžr- 30/08 od 8. prosinca 2009., ali niti u tom rješenju nisu dati razlozi o konkretnim podacima koje bi prednik tuženika dostavio sindikalnom povjereniku prije odlučivanja o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Stoga je ostalo nejasno iz kojih razloga drugostupanjski sud zaključuje da je prednik tuženika postupio sukladno odredbi čl. 145. st. 3. ZR, te da je sindikalnom povjereniku dostavio potpune podatke o namjeravanoj odluci o otkazivanju ugovora o radu tužiteljici, a čime je također počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Isto tako i prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude propušta dati jasne i potpune razloge o prije navedenim odlučnim činjenicama, a čime je i taj sud počinio istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama.

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 24. rujna 2013.

Predsjednik vijeća:

Katarina Buljan, v.r.