Rev-1208/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1208/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz V., zastupanog po J. Š., odvjetniku u V., protiv tuženika T. o. d.d. R., P. Č., zastupanog po S. D. dipl. prav., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Čakovcu br. I Gž-203/07-2 od 29. ožujka 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu br. P-736/06-101 od 8. siječnja 2007., u sjednici održanoj dana 5. prosinca 2007.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Čakovcu br. I Gž- 203/07-2 od 29. ožujka 2007. i presuda Općinskog suda u Čakovcu br. P-736/06-101 od 8. siječnja 2007. u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog gubitka zarade za razdoblje od 26. rujna 1996. do 1. listopada 2001. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I. Tuženik T. o. d.d. R., P. Č., dužan je tužitelju M. P. iz V., isplatiti na ime naknade s naslova izgubljene zarade ukupan iznos od 11.840,00 kn, za razdoblje od 25. siječnja 1996. do 25. rujna 1996. sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče i to:

za mjesec siječanj 1996. g. na iznos od 334,00 kn od 05. 02. 1996. g. do isplate, za mjesec veljaču 1996. g. na iznos od 1.480,00 kn od 05. 03. 1996. g. do isplate, za mjesec ožujak 1996. g. na iznos od 1.480,00 kn od 05. 04. 1996. g. do isplate, za mjesec travanj 1996. g. na iznos od 1.480,00 kn od 05. 05. 1996. g. do isplate, za mjesec svibanj 1996. g. na iznos od 1.480,00 kn od 05. 06. 1996. g. do isplate, za mjesec lipanj 1996. g. na iznos od 1.480,00 kn od 05. 07. 1996. g. do isplate, za mjesec srpanj 1996. g. na iznos od 1.480,00 kn od 05. 08. 1996. g. do isplate, za mjesec kolovoz 1996. g. na iznos od 1.480,00 kn od 05. 09. 1996. g. do isplate, za mjesec rujan 1996. g. na iznos od 1.146,00 kn od 05. 10. 1996. g. do isplate,

tekućom od 5. veljače 1996. g. do 19. travnja 1996. g. po stopi određenoj čl. 2. Zakona o zateznim kamatama (NN 28/96), tekućom od 20. travnja 1996. g. do 02. svibnja 1996. g., po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 36/96), tekućom od 03. svibnja 1996. g. do 10. rujna 1996. g., po stopi od 18% godišnje tekućom od 11. rujna 1996. g. do 30. lipnja 2002. g., a od 1. srpnja 2002. g. do isplate, po stopi od 15% godišnje,

sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Sa ostatkom tužbenog zahtjeva, tužitelj se odbija.

III. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 49.163,55 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i da tužitelju bude dosuđena naknada štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 26. rujna 1996. do 1. listopada 2001., ili da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija je osnovana.

U ovoj parnici tužitelj ostvaruje naknadu štete koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nesreći koja se dogodila 10. listopada 1993.

Revizijom se pobija dio drugostupanjske presude kojim je pravomoćno odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži naknada štete zbog tužiteljeve nesposobnosti za rad za razdoblje od 26. rujna 1996. do 1. listopada 2001.

Raspravljajući i ocjenjujući sporno pitanje nesposobnosti za rad sudovi su na temelju nalaza i mišljenja vještaka kirurga traumatologa utvrdili da je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju tužitelj bio nesposoban za rad za vrijeme liječenja osam mjeseci – od dana nastanka štetnog događaja, pa do 25. rujna 1996., a u spomenutom spornom razdoblju nesposobnost za rad da nije postojala.

Slijedom tog činjeničnog utvrđenja odštetni zahtjev zbog izgubljene zarade za to razdoblje ocijenili su neosnovanim.

Obrazlažući postojanje u reviziji istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj ponavlja žalbene navode te ističe da nalaz liječničkog vještaka dr. D. S., spec. kirurga, ne može biti valjana osnova za utvrđivanje radne sposobnosti tužitelja za obavljanje poslova vozača teretnog motornog vozila, a ni opće radne sposobnosti, već da ocjena radne sposobnosti spada u domenu vještaka specijaliste medicine rada, te da je tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj predlagao vještačenje po takovom vještaku i da od tog dokaznog prijedloga nije odustao niti ga je sud odbio.

Tim navodima u biti se ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

U svezi navedenog tužiteljevog prigovora da je trebalo provesti vještačenje po medicinskom vještaku druge specijalnosti drugostupanjski sud je samo naveo da "valja odgovoriti, da su provedenim dokazima u cijelosti utvrđene sve odlučne činjenice potrebne za donošenje zakonite odluke".

Sukladno odredbi čl. 251. st. 1. ZPP vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud. Dakle, sud nije vezan prijedlogom stranaka o tome koga će odrediti za vještaka. Međutim, budući da vještak mora imati stručno znanje kojim sud ne raspolaže, razumljivo je da se vještačenje ne može povjeriti vještaku od kojeg, s obzirom na stručne kvalifikacije, nije očekivati da će nalaz i mišljenje dati u skladu s pravilima znanosti i vještine.

U konkretnom slučaju vještačenje je provedeno na okolnost tužiteljeve nesposobnosti za obavljanje određene vrste poslova, pa je izvjesno da za takvu vrstu vještačenja nema dovoljno znanja liječnik kirurg traumatolog, po kojem je vještačenje provedeno, već je tu odlučnu činjenicu trebalo utvrditi vještačenjem po liječniku specijalisti medicine rada.

Stoga se utvrđenje navedene odlučne činjenice ne temelji na pravilno i zakonito provedenom postupku dokazivanja, čime je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a tu bitnu povredu počinio je i drugostupanjski sud jer nije ocijenio odlučne žalbene navode koji se tiču utvrđenja te činjenice, povrijedivši time odredbu čl. 375. st. 1. ZPP.

S obzirom na navedeno, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP nižestupanjske presude je valjalo ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 5. prosinca 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.