Revt-59/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 59/06-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Šoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. r. d.d. iz K. S., koga zastupa J. K., odvjetnica u S., protiv tuženika M. d.d. iz Z., koga zastupa D. J., odvjetnik u Z. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1. F. M. iz Z., koga zastupa mr. R. B., odvjetnik u Z., 2. S. B. iz S. B., koga zastupa Ž. P., odvjetnik u S., radi isplate, rješavajući reviziju II-umješača S. B. podnesenu protiv pravomoćnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 8. rujna 2005., br. Pž 1251/05-3, kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 9. rujna 2004., br. P 1893/2000, u sjednici održanoj dana 30. kolovoza 2007.,

r i j e š i o j e:

Revizija II-umješača S. B. odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija odbijanje zahtjeva II-umješača za naknadu parničnih troškova.

U preostalom dijelu revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog II-umješača S. B. da se zaključi glavna rasprava i odbije tužbeni zahtjev, kao i prijedlog za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba II-umješača i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je II-umješač zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate 28.291.536,91 kn sa zateznim kamatama na ime plaćenih i neizvedenih građevinskih radova od strane tuženika, a podneskom od 12. prosinca 2001. godine uredio je tužbeni zahtjev tražeći isplatu 11.977.882,20 kn sa zateznim kamatama.

Na ročištu glavne rasprave 9. rujna 2001. godine stranke su sklopile sudsku nagodbu u kojoj u st. I suglasno konstatiraju da jedna drugoj iz utuženih osnova ne duguju, a st. II je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a sudsku pristojbu nagodbe plaćaju po pola, dok je u st. III navedeno da u znak da ta nagodba sadržava njihovu pravu volju ju stranke suglasno potpisuju, te je odbijen prijedlog II-umješača da sud zaključi raspravljanje i odbije tužbeni zahtjev.

Na istom ročištu II-umješač je priložio popis svojih parničnih troškova.

Pravilno su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev II-umješača za naknadu parničnih troškova.

Prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove.

U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe, jer je postupak dovršen sklapanjem sudske nagodbe u kojoj su stranke istaknule da jedna drugoj ne duguju ništa iz utuženih osnova. Stoga se ne može smatrati da je tužitelj u konkretnom slučaju u cijelosti izgubio parnicu.

Prema odredbi čl. 321. st. 1. ZPP stranke mogu u tijeku cijelog postupka pred parničnim sudom prvog stupnja zaključiti nagodbu o predmetu spora (sudska nagodba). U konkretnom slučaju za sklapanje sudske nagodbe nije bio potreban pristanak II-umješača.

U smislu odredbe čl. 321. st. 4. ZPP pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.). U konkretnom slučaju predmetna sudska nagodba sadrži dopušten sadržaj – konstataciju da jedna stranka drugoj stranci iz utuženih osnova ništa ne duguje. Prema navodima tužbe stranke su sklopile dva ugovora o građenju, pa su mogle sudskom nagodbom konstatirati da jedna drugoj ništa ne duguje iz utuženih osnova.

Ne može se prihvatiti kao osnovana tvrdnja II-umješača da je sudska nagodba između stranaka sklopljena radi toga, da on ne bi ostvario naknadu parničnih troškova u ovoj parnici, te da je sklapanjem sudske nagodbe u ovom sporu došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP.

Revizija ne sadrži pobliže obrazloženje istaknutog revizijskog navoda – pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je odbiti kao neosnovanu reviziju u dijelu kojim se pobija odbijanje zahtjeva II-umješača za naknadu parničnih troškova (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP).

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

U konkretnom slučaju pobijano rješenje kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbijanju zahtjeva II-umješača da se u odnosu na njega zaključi glavna rasprava i odbije tužbeni zahtjev, nema značenje i rješenja kojim je postupak pravomoćno završen. Stoga revizija nije dopuštena protiv dijela pobijanog rješenja kojim se potvrđuje prvostupanjsko rješenje o odbijanju prijedloga II-umješača da se u odnosu na njega zaključi glavna rasprava i odbije tužbeni zahtjev, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 30. kolovoza 2007.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.