Rev-1908/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1908/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao Članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku iz N. G., protiv tužene Z. M. Poslovna Jedinica K., i R. R. B. iz K. P., radi naknade štete, rješavajući reviziju prvotužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 15. ožujka 1990., br. Gž- 223/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 27. studenog 1989., br. P-310/89-87, ispravljena rješenjem od 11. siječnja 1990, broj P-310/89-88, u sjednici održanoj dana 10. siječnja 1991,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija prvotužene Z. M. - Poslovna jedinica K. i ukida presuda Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 15. ožujka 1990. br. Gž-223/90-2, i presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 27. studenog 1989. broj P-310/89, u pobijanom dijelu kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu protiv prvotužene, i u tom se dijelu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda u pobijanom dijelu kojim je obvezana prvotužena da iz osnova naknade štete u vezi prometne nezgode plati tužitelju solidarno sa drugotuženim iznose navedene u izreci prvostepene presude, sve sa sporednim potraživanjem.

Protiv presude drugostepenog suda izjavila je reviziju prvotužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužitelj s tužbenim zahtjevom ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni Javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Nije sporno da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kad je vozeći se u automobilu naletio na prikolicu teretnog automobila drugotuženog, koji je osiguranik prvotužene Z. M. - revidentice, čiji je vozač nepropisno preticao vozilo ispred sebe i do nailaska tužitelja iz suprotnog pravca vožnje nije se uspio sa prikolicom vratiti se na svoju desnu stranu, pa je tužitelj naletio na prednji dio prikolice i s tim u vezi pretrpio je štetu iz raznih osnova. U postupku je utvrđeno da je tužitelj suodgovoran za štetu u omjeru od 10%, a tuženi u omjeru od 90%.

U ovom stadiju postupka sporna je (samo općenito) visina štete iz svih osnova i sporno je da li je tužitelju već naknađena šteta, obzirom na limit odgovornosti prvotužene zajednice osiguranja, isplatama koje je ona izvršila tužitelju na ime naknade sporne štete, kao i isplatom od strane kasko osiguravatelja tužitelja za oštećeni automobil.

Nije sporno da ugovorom osigurana svota iznosi prijašnjih 10,000.000 dinara, odnosno sada 1.000 konvertibilnih dinara, da je prvotužena iz raznih osnova do sada platila tužitelju ukupno 17,324.190 prijašnjih dinara, odnosno sada 1.732,40 konvertibilnih dinara, a Z. C. navodno je isplatila tužitelju za oštećeni automobil 152,00 konvertibilnih dinara.

Ispitujući da li je izvršenim isplatama tužitelju već naknađena šteta, prvostepeni se sud pogrešno poslužio metodom iz Uputstva Z. C. iz Z. kojom ta zajednica osiguranja ispituje da li je šteta u granicama osigurane svote na način da stalno vrši revalorizaciju preostale osigurane svote (strana 4 prvostepene presude) i na taj je način utvrdio da šteta nije naknađena i zato je tužitelju dosudio daljnje iznose naknade iz pojedinih osnova, odbivši prethodno u nominalnom iznosu sve isplate koje je tužitelju već izvršila tužena zajednica osiguranja na ime naknade sporne štete.

Presudu prvostepenog suda potvrdio je drugostepeni sud.

Po stanovištu ovog suda radi donošenja pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu u ovom sporu trebalo je imati u vidu slijedeće stanovište:

1. Obaveza zajednice osiguranja po osnovi ugovora o osiguranju korisnika odnosno vlasnika motornog vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama prosuđuje se prema ugovorenoj osiguranoj svoti.

2. Limit obaveze zajednice osiguranja utvrđuje se prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju bez obzira na broj oštećenih osoba.

Iznos štete prema kojoj se utvrđuje opseg odgovornosti zajednice osiguranja obračunava se tako da se novčana šteta uzima u iznosu u kome je nastala, a nenovčana materijalna šteta i nematerijalna šteta utvrđuje se prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Šteta koja se naknađuje u stranoj valuti obračunava se po kursu na dan štetnog događaja. Renta se kapitalizira prema kriterijima na dan štetnog događaja. Isplate izvršene oštećenom kao i eventualno trećim osobama na ime naknade štete uzimaju se u obzir i to u pogledu novčane štete u iznosu u kojem je nastala, a nenovčane materijalne i nematerijalne štete u visini utvrđenoj prema cijenama odnosno okolnostima u vrijeme štetnog događaja.

Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos,osigurane svote zajednica osiguranja dužna je da potpuno naknadi štetu i kad visina štete prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako je iznos štete utvrđen na način iz prethodnog stava veći od osigurane svote zajednica osiguranja dužna je da naknadi dio štete prema srazmjeru između osigurane svote i tako utvrđenog iznosa štete.

3. Zatezne kamate i parnični troškovi dosuđuju se bez obzira na limit osiguranja.

4. Kad u parnici po zahtjevima više oštećenih iz istog štetnog događaja sud utvrdi da ukupna šteta prelazi osiguranu svotu, sud će svakom od tužilaca dosuditi srazmjeran dio naknade, tako da zbir dosuđenih iznosa ne pređe limit obaveze zajednice osiguranja.

Nižestepeni sudovi nisu imali u vidu izloženi pravni pristup pri suđenju u ovom sporu, i zato se za sada ne može ispitati da li je pravilno primjenjeno materijalno pravo kad je udovoljeno tužbenom zahtjevu u pobijanom dijelu protiv tužene i sjednice osiguranja. Zato su ukinute obje presude nižestepenih sudova i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku). Pri ponovnom utvrđivanju spornih činjenica treba postupiti prema pravnom stanovištu iznešenom u ovom rješenju i nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu. Osim toga pri ponovnom suđenju treba voditi ralima i o tome da se materijalna šteta može samo jednom naknadili, pa ako je doista tužitelj i od svog kasko osiguravatelja primio naknadu za oštećeni automobil (koju navodno taj osiguravatelj regresno potražuje od revidentice) onda i tu naknadu treba uzeti u obzir pri utvrđenju visine štete za oštećeni automobil (nenovčana materijalna šteta) prema cijenama na dan štetnog događaja.

U Zagrebu, 10. siječnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović v. r.