Rev-763/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 763/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Gimnazije "Fran Galović" iz K., koju zastupa mr. D. K. odvjetnica iz L., protiv tuženice P. d.d. K., koju zastupa S. B., dipl. iur, radi činidbe, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici, br. Gž-873/00 od 24. siječnja 2001., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici br. P-250/99 od 07. lipnja 2000., u sjednici održanoj dana 17. ožujka 2004. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je zatražila da se naloži tuženici da u ispunjenju ugovorne obveze, a koji ugovor je raskinut po sili zakona izvrši radove označene u izreci presude ili plati vrijednost radova i materijala u iznosu od 2,150.000,00 kn sa zateznim kamatama po stopi od 18% od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate i naknadi tužiteljici troškove postupka. Tužiteljici je naloženo da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavila je tužiteljica iz svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) i predlaže da se presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinače i prihvati zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se tuženici naloži da na športskoj dvorani izvrši određene građevinske radove koju obavezu je preuzela kao supsidijarni jamac P. š. d.o.o. iz K. koja je obavezu preuzela ugovorom o zakupu koji je zaključila sa tužiteljicom 01. kolovoza 1992. godine ili plati protuvrijednost tih radova.

U postupku je utvrđeno, da su športska dvorana i zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske dane na korištenje tužiteljici, Srednjoj školi i Obrtničkoj školi u K., s tim da je tužiteljica preuzela obvezu upravljanja nekretninama.

Ugovor o zakupu zaključen je dana 01. kolovoza 1992. godine na određeno vrijeme od 20 godina, s tim da je zakupac preuzeo obvezu financirati građevinsku sanaciju športske dvorane i zakupac je izveo radove osim radova koje tužiteljica tužbom traži da ih tuženica izvede.

Ugovor o zakupu raskinut je po sili zakona dana 04. studenoga 1998. godine, jer nije usklađen sa odredbama Zakona o zakupu poslovnog prostora (“Narodne novine” br. 91/96 i 124/97 – dalje: ZZPP), a kako nalaže odredba čl. 35. navedenog Zakona.

Odredba čl. 35. ZZPP-a propisuje da se ugovori o zakupu poslovnog prostora u vlasništvu RH koji su sklopljeni po odredbama Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama (“Narodne novine” br. 52/71), a koji su bili sklopljeni bez provedenog natječaja, trebaju uskladiti s odredbama ZZPP-a u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu tog Zakona, te da se ugovori koji nisu usklađeni raskidaju po sili zakona.

Odredbom čl. 6. ZZPP-a propisano je da se sporni poslovni prostor daje u zakup putem javnog natječaja te propisani ostali uvjeti i postupak natječaja, što znači da je obveza tužiteljice bila da raspiše javni natječaj i uskladi ugovor o zakupu s odredbama navedenog Zakona.

Pogrešno revidentica i u reviziji prigovara da odredba čl. 35. ZZPP-a propisuje da se usklađenje ugovora vrši bez provedbe javnog natječaja, jer navedena odredba propisuje da se trebaju uskladiti samo oni ugovori o zakupu koji su sklopljeni po odredbama Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama, a sklopljeni su bez prethodno provedenog javnog natječaja, a ne da se trebaju uskladiti svi ugovori o zakupu ranije zaključeni i to bez provođenja javnog natječaja.

Kad je u postupku utvrđeno da je ugovor o zakupu zaključen 1992. godine, na rok od 20 godina, te da nije ugovoren rok u kojem je zakupac bio dužan izvršiti kompletnu građevinsku sanaciju poslovnog prostora, a ugovor je po sili zakona raskinut 1998. godine, pošto tužiteljica nije raspisala javni natječaj i uskladila ugovor o zakupu sa odredbama ZZPP- a, onda su niži sudovi materijalno pravo pravilno primijenili kad su odbili zahtjev tužiteljice. To zato, jer je ugovor o zakupu raskinut nakon šest godina, a bio je zaključen na 20 godina i zakupac je bio u obvezi izvesti kompletnu građevinsku sanaciju poslovnog prostora da je poslovni prostor koristio 20 godina, međutim ugovor je raskinut nakon šest godina i prema odredbi čl. 132. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO) nakon raskida ugovora zakupac nije u obvezi izvesti i sporne građevinske radove. Kad nije u obvezi izvesti sporne građevinske radove ne može biti ni u obvezi platiti protuvrijednost tih radova.

Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. ožujka 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.