Rev-901/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 901/2016-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. P. iz R., i II-tužiteljice V. V. iz O., obje zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. u R., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-384/2012-3 od 10. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2257/2009 od 11. travnja 2011., u sjednici održanoj 13. studenoga 2018.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-384/2012-3 od 10. prosinca 2015. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-2257/2009 od 11. travnja 2011. naloženo je tuženoj isplatiti prvo i drugotužiteljici svakoj iznos 440.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 11. travnja 2011. do isplate na ime naknade nematerijalne štete vezano za nasilnu smrt njihovih roditelja: majke pok. B. V. i oca pok. N. V., te je ujedno naloženo tuženoj isplatiti tužiteljicama iznos 93.640,00 kn na ime parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-384/2012-3 od 10. prosinca 2015. potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljica te naknadu joj parničnih troškova.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14

– dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužene ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev prvo i drugotužiteljica za naknadu im nematerijalne štete s osnova duševnih boli zbog nasilne smrti njihovih roditelja: majke pok. B. V. i oca pok. N. V., a koje nakon što su uhićeni bez zakonske osnove i lišeni slobode u G. u listopada 1991., su usmrćeni od strane pripadnika Hrvatske vojske I. R., te kako njihovi posmrtni ostaci nisu pronađeni, je rješenjem Općinskog suda u Gospiću broj R1-133/07 od 3. srpnja 2008. N. V. proglašen umrlim, a kao dan smrti utvrđen ...., odnosno je rješenjem Općinskog suda u Gospiću broj R1-132/07 od 10. rujna 2008. utvrđeno da je B. V. umrla ...

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužiteljica ocijenivši da tužena odgovora za štetu tužiteljicama na temelju odredbe čl. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje: Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske), smatrajući u postupku dokazanim te utvrđenim da je za ubojstvo roditelja tužiteljica odgovoran I. R. pripadnik Hrvatske vojske, a za čije postupanje u smislu odredbe čl. 218. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama, preuzetog kao Zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 52/91) odgovara Republika Hrvatska. Zaključak o tome da je I. R. kao pripadnik Hrvatske vojske odgovoran za ubojstvo roditelja tužiteljica, nižestupanjski sudovi temelje na podacima iz preslike službene zabilješke Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko-senjske G., Odjel kriminalističke policije sastavljen 12. rujna 2000. o obavljenom obavijesnom razgovoru sa I. R. na okolnosti saznanja o događajima u G. G. i okolici tijekom 1991., odvođenju i nestanku civila, stradavanju civila od postavljenih mina iznenađenja te na okolnost stradavanja M. L. iz G., u kojoj službenoj zabilješki je uz ostalo prepričavanjem iskaza I. R. navedeno da je on usmrtio roditelje tužiteljica, a nakon što su iz G. odvedeni u pravcu J., predio G.

Nije sporno da je vezano za ova zbivanja u G. i okolici vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Rijeci pod brojem K-11/01, u kojem je drugooptuženi bio I. R. Tužena je u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude, osporavajući pravilnost iste glede njezine odgovornosti, uz ostalo ukazala da je presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-11/01 od 24. ožujka 2003. I. R. pravomoćno oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, a vezano za zbivanja u G. u listopadu 1991., a koja čini se obuhvaćaju i ona nad roditeljima tužiteljica.

Na taj žalbeni navod tužene, a koji se čini od odlučnog značaja za ocjenu pravilnosti prvostupanjske presude glede odgovornosti tužene u smislu odredbe čl. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske, a na kojem prigovoru tužena ustraje i u reviziji, drugostupanjski sud nije dao bilo kakve razloge, zbog čega se pravilnost pravnog shvaćanja iz pobijane presude za sada ne može ispitati, pošto u tom pravcu nema dakle razloga o odlučnim činjenicama, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao i ona iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Građanskopravna odgovornost jest šira od one kaznenopravne, što znači da sve i ako netko nije proglašen krivim za počinjenje određenog kaznenog djela, to nužno ne isključuje postojanje građanskopravne odgovornosti, a što će u okolnostima konkretnog slučaja biti moguće ocijeniti tek nakon što se utvrdi je li I. R. pravomoćno oslobođen da bi počinio određeno kazneno djelo i koje, odnosi li se ono i na događaj uz koje se veže zahtjev tužiteljica za naknadu im štete. Pravilnost ocjene iz pobijane presude o odgovornosti tužene u smislu odredbe čl. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu utemeljene na prepričanom iskazu neke osobe koji je ona dala u obavijesnom razgovoru vođenom pred policijskim tijelima, za sada ne daje dovoljan temelj za ocjenu o postojanju odgovornosti Republike Hrvatske.

Stoga je, a na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a trebalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje. U nastavljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno ocijeniti sve odlučne žalbene navode tužene te potom donijeti novu zakonitu presudu.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Zagreb, 13. studenoga 2018.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.