II Kž-519/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 519/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Milana Petranovića, kao članova vijeća i više savjetnice Milene Drakulić, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. Đ.K., zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Karlovcu od 27. listopada 1995. godine br. Kv-324/95 (Kio 240/95), u sjednici održanoj 20. studenoga 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Djelomično se uvažava žalba okr. Đ.K., te se preinačuje rješenje vijeća suda prvog stupnja, tako da se pritvor protiv okrivljenika produljuje samo na temelju čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP i to za mjesec dana, tako da produljen ovim rješenjem može trajati najdulje do 29. studenoga 1995. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem vijeća Vojnog suda u Karlovcu prihvaćen je prijedlog istražnog suca tog suda za produljenje pritvora protiv okr. Đ.K., te je u toku istrage koja se protiv njega vodi zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH pritvor produljen za dva mjeseca i to na temelju zakonskih osnova iz čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okrivljenik po svom branitelju, odvjetniku R.R. iz Z., i predložio da se to rješenje preinači i protiv okrivljenika ukine pritvor ili "podredno" da se pritvor okrivljeniku produži na kraće vrijeme.

Žalba je djelomično osnovana.

Branitelj nije u pravu kad osporava postojanje zakonskog razloga za produljenje pritvora okrivljeniku po toč. 1. st. 2. čl. 182. ZKP, ali je u pravu kad osporava postojanje zakonskog temelja za pritvor po toč. 3. istog propisa, kao i potrebu da pritvor traje još dva mjeseca.

Suprotno stanovištu branitelja da opasnost od okrivljenikovog bijega ne postoji, jer on ima kuću i imanje u Republici Hrvatskoj, gdje je ostao njegov otac, činjenice koje priznaje i sam okrivljenik, a naime da je on nakon akcije vojnog oslobađanja privremeno okupiranog područja Republike Hrvatske "Oluja" pokušao napustiti Hrvatsku i to zajedno s majkom i snahom, a u sitauciji kada se on tereti za kriv. djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, još uvijek opravdava bojazan da će okrivljenik pobjeći, a kako to nalazi i pobijano rješenje.

Međutim, ne može se prihvatiti ocjena pobijanog rješenja o postojanju objektivne opasnosti da bi okrivljenik na slobodi mogao nastaviti s oružanom pobunom.

Žalitelj s pravom ukazuje na općepoznatu činjenicu da je teritorij Republike Hrvatske sada u cijelosti očišćen od ranije postojećih naoružanih skupina pobunjenika, pa je tome suprotna konstatacija iz pobijanog rješenja neprihvatljiva, a slijedom toga i zaključivanje o mogućnosti priključenja okrivljenika takvim skupinama i njegovo daljnje pobunjeničko djelovanje protiv Republike Hrvatske. Ovo tim više što iz medicinske dokumentacije koju je okrivljenik priložio spisu proizlazi da je on tek nedavno prebolio hepatitis koji ga je od 1. svibnja 1995. godine na dalje činio nesposobnim za vojne aktivnosti, kroz koje se vrijeme nalazio na bolovanju i liječenju.

Isto je tako branitelj u pravu i kada ističe da nije bilo opravdano produljenje pritvora za dva mjeseca, jer se istraga može dovršiti i za kraće vrijeme.

U zahtjevu za provođenje istrage predloženo je da se saslušaju samo dvoje svjedoka - Lj.V. i M.M., a uvidom u spis je utvrđeno da su te osobe u međuvremenu ispitane (list 14 i 15). S obzirom na to da je dakle istražni sudac pribavio dokaze koje predlaže vojni tužitelj, a u svom prijedlogu za produženje pritvora ne spominje eventualne druge dokaze koje bi bilo potrebno prikupiti, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da je potrebno, ali i dovoljno, pritvor protiv okrivljenika produžiti za samo mjesec dana i to na temelju čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP, pri čemu se imala u vidu i odredba čl. 181. st. 2. ZKP da trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. studenoga 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Milena Drakulić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.