Rev-720/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 720/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Nj. iz R., zastupane po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. Š., T. Z. J. i A. J. u R., protiv tuženice Lj. Š. iz R., zastupane po punomoćnici A. Š., odvjetnici u R., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5311/05 od 12. ožujka 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1827/02 od 5. svibnja 2005., u sjednici održanoj 10. lipnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5311/05 od 12. ožujka 2008. potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1827/02 od 5. svibnja 2005. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavim ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim 5. travnja 2002. između sad pok. R. P. kao primatelja uzdržavanja i Lj. Š. kao davatelja uzdržavanja te brisanje prava vlasništva izvršenog temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju u korist tužene na stanu u R., u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u R., nalaganje brisanja prava vlasništva na automobilu reg. oznake … u MUP Policijskoj upravi primorsko-goranskoj te nalaganje Komunalnom društvu K. R. brisanje upisa prava korištenja na grobnom mjestu na groblju K., polje …, sekcija …, izvršenog u korist tužene, te tužiteljica obvezana naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 38.430,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila revizija pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Drugostupanjski sud odgovorio je na sve relevantne žalbene navode, davši za njih uvjerljive razloge pa nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. ZPP, a što revizija neosnovano sugerira.

Predmet spora je pitanje pravne valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između oca tužiteljice, sad pok. R. P. i tužene ..., a za koji ugovor tužiteljica drži da je ništav.

Polazeći od utvrđenih činjenica:

- da je sad pok. R. P. 1999. obolio od karcinoma prostate, od koje bolesti je umro …,

- da je pok. R. P. i prije i za vrijeme bolesti živio sam u svom stanu te vodio samostalno domaćinstvo odvojeno od tužiteljice – njegove kćerke koja je živjela sa svojom obitelji, te samo povremeno posjećivala oca, koje stanje se nastavilo i u njegovoj bolesti,

- da se o pok. R. P. i prije, a posebno u njegovoj bolesti, tužena intenzivno brinula o njemu i pomagala mu,

- da je pok. R. P. unatoč teškoj bolesti i lijekovima koje je uzimao bio psihički zdrav i sposoban za rasuđivanje pa tako i u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju s tuženom, a koji ugovor

- da je bio odraz stvarne i izričite volje pok. R. P. i izraz njegovog razočarenja prema obitelji, a zahvalnost prema tuženoj,

- da je tužena, kako prije tako i nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju u potpunosti izvršavala preuzete obveze prema R. P. kao primatelju uzdržavanja,

pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev pravilno cijenivši da u konkretnom slučaju nema pretpostavki za ništavost spornog ugovora u smislu odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO).

Karakteristika ugovora o doživotnom uzdržavanju je aleatornost – neizvjesnost trajanja činjenica o kojima ovisi realizacija tog ugovora. Točno je da je tužena znala za bolest pok. R. P. i činjenicu da je ona neizlječiva. No isto tako je činjenica da je trajanje takve bolesti individualno i ovisi o nizu faktora, što znači da u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju tužena nije mogla znati koliko će vremena još primatelj uzdržavanja živjeti i ona biti u obvezi ispunjavati preuzete obveze prema njemu. Zato spoznaja tužene za bolest pok. R. P. u vrijeme kada je s njim sklopila sporni ugovor se ne može smatrati nemoralnim postupanjem s ciljem iskorištavanja pok. R. P. i u tome nalaziti elemente ništavosti toga ugovora. Pri tome treba imati na umu da je tužena pok. R. P. niz godina i prije njegove bolesti, a posebno tijekom trajanja bolesti stalno pomagala i brinula se, dakle kada mu je to bilo najpotrebnije, a što je on upravo i honorirao sklapanjem spornog ugovora. Upravo zato ovo kratko vrijeme formalnog trajanja ugovora (svega dva mjeseca) ne dovodi u pitanje njegovu valjanost.

Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno. Revizijskim navodima kojima se prigovara pravilnosti ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 10. lipnja 2009.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.