Rev-x-123/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 123/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz I., zastupanog po punomoćniku S. C., odvjetniku iz M., protiv tuženika Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2993/10-2 od 31. kolovoza 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 817/06 od 25. studenoga 2009., dana 30. svibnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se tuženiku naloži da na ime osiguranih štednih uloga isplati tužitelju iznos od 60.722,85 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. studenog 1999. pa do isplate, te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka također sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Temeljem čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari izjavio reviziju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP pri čemu prema pravnom stajalištu ovoga suda, niti je naveo pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a niti je naveo razloge zbog kojih bi takvo pitanje bilo važno. Naime, iz revizije tužitelja proizlazilo bi da pod navođenjem pravnog pitanja tužitelj smatra navođenje da li se u konkretnom slučaju radi o osiguranom štednom ulogu ili ne, odnosno da li se u konkretnom slučaju mogu primijeniti određene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO). Ovaj sud smatra da se takvo navođenje ne može podvesti pod određeno postavljanje materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer se radi o tome da tužitelj zapravo postavlja pitanje da li su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odnosno pravilno zaključili o primjeni određenog materijalnog prava na određenu činjeničnu situaciju. Tužitelj nigdje ne navodi pravno pitanje koje bi zahtijevalo tumačenje, već zapravo postavlja pitanje da li su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo na utvrđene relevantne činjenice. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda u tom slučaju ne radi se o materijalnopravnom ili postupovnopravnom pitanju u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Također se ne može prihvatiti da je tužitelj naveo određene razloge zbog kojih bi eventualno postavljeno pravno pitanje bilo važno, jer paušalno navođenje da tužitelj ima saznanja o velikom broju pokrenutih sporova, a da revizijski sud o onome zašto tužitelj smatra da je pravno pitanje nije zauzeo pravno stajalište se ne može smatrati navođenjem razloga zbog čega bi eventualno postavljeno pravno pitanje bilo važno. Tužitelj je dužan jasno i određeno naznačiti o kojim sporovima se radi i kod kojeg suda, a što u konkretnom slučaju nije učinio.

Stoga revizija podnesena po tužitelju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nije sačinjena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP jer ne sadrži određeno materijalnopravno ili procesnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana kao niti razloge zbog čega bi takvo pitanje bilo važno, slijedom čega revizija nije dopuštena, pa je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. svibnja 2012.

SUDAC:

mr. sc. Jadranko Jug, v. r.