Rev-1192/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1192/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S. iz D., koga zastupa G. Z. iz R. sindikata radnika HPT-a, protiv tuženika “Hrvatske pošte i telekomunikacija” iz Z., kojeg zastupa punomoćnica S. Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-7767/99 od 02. studenog 1999. godine, kojom je po žalbi tuženika potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-707/97 od 15. lipnja 1999. godine, u sjednici održanoj 26. ožujka 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Djelomično se prihvaća revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-7767/99 od 02. studenog 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-707/97 od 15. lipnja 1999. godine, tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 56.599,00 kn s pripadajućim zakonskim kamatama.

U preostalom dijelu revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

“Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 91.448,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim: na iznos od 3.102,00 kn, od 15. 04. 1996., na iznos od 3.150,00 kn od 15.

05. 1996., na iznos od 3.150,00 kn od 15. 06. 1996., na iznos od 3.189,00 kn od 15. 07. 1996., na iznos od 3.618,00 kn od 15. 09. 1996., na iznos od 3.645,00 kn od 15. 10. 1996., na iznos od 3.713,00 od 15. 11. 1997., na iznos od 3.811,00 kn od 15. 12. 1996., na iznos od 3.893,00 kn od 15. 01. 1997., na iznos od 4.066,00 kn od 15. 02. 1997., na iznos od 4.298,00 kn od 15.

03. 1997., na iznos od 4.521,00 kn od 15. 04. 1997., na iznos od 4.617,00 kn od 15. 05. 1997., na iznos od 4.644,00 kn od 15. 06. 1997., na iznos od 4.746,00 kn od 15. 07. 1997., na iznos od 4.844,00 kn od 15. 08. 1997., na iznos od 4.916,00 kn od 15. 09. 1997., na iznos od 4.930,00 kn od 15. 09. 1997., na iznos od 4.957,00 kn od 15. 11. 1997., na iznos od 4.988,00 kn od 15. 12. 1997., te na iznos od 5.032,00 kn od 15. 01. 1998. godine, pa sve do isplate, po kamatnoj stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate i to sve u roku od 8 dana.”

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju na način da preinači presudu Županijskog suda u Zagrebu, te odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju i predlaže da ista bude kao nedopuštena odbačena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Revizija je dopuštena, jer je drugostupanjska presuda donijeta 02. studenog 1999. godine, tj. u vrijeme važenja Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 53/91 i 91/92) po kojem je revizija bila dopuštena u svim sporovima iz radnog odnosa (čl. 382. st. 4. toč. 2. ZPP).

Ispitujući pobijanu presudu kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju ovaj revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

U ovom stadiju postupka je prijeporno da li su se ispunile pretpostavke iz Granskog kolektivnog ugovora pošte i telekomunikacija, normativnih akata tuženika i čl. 195. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj: 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 – u daljnjem tekstu: ZR), po kojima tužitelju pristoji pravo da mu tužena na ime pomoći za školovanje troje maloljetne djece isplati utuženi iznos za 1996. i 1997. godinu.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je Granskim kolektivnim ugovorom pošte i telekomunikacija od 05. ožujka 1996. godine i Aneksom tog ugovora od istog nadnevka, te odredbama Pravilnika o plaćama tuženika od 26. ožujka 1996. godine utvrđeno pravo samohranog roditelja na novčanu pomoć za školovanje maloljetne djece (osnovno i srednje školovanje);

- da je tužitelj razvedeni roditelj, kojem su djeca povjerena na čuvanje i odgoj, da su djeca tužitelja u navedenom razdoblju bila na osnovnoškolskom odnosno srednješkolskom obrazovanju, te da je tužitelj u tom razdoblju ostvario pravo na doplatak na djecu;

- da je zajedničko tijelo za tumačenje odrednica kolektivnog ugovora imenovano u smislu čl. 97. Granskog kolektivnog ugovora pošte i telekomunikacija jedino bilo ovlašteno dati tumačenje pojma samohranog roditelja, te da je isto u status samohranog roditelja obuhvatilo i roditelja kojem su djeca povjerena na čuvanje i odgoj i koji ostvaruje pravo na doplatak na djecu;

- da je Granski kolektivni ugovor za poštu i telekomunikacije važio do 31. prosinca 1996. godine;

- da se tužbeno traženje tužitelja sastoji od potraživanja tužitelja za novčanu pomoć za školovanje djece i to za 1996. godinu u iznosu od 34.889,00 kn, a za 1997. godinu 56.559,00 kn sve s pripadajućim kamatama.

S obzirom na iznijeta utvrđenja i po pravnom stajalištu ovog suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su usvojili tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na njegovo potraživanje tj. za 1996. godinu u iznosu od 34.889,00 kn, jer to pravo tužitelju proizlazi iz Granskog kolektivnog ugovora pošte i telekomunikacija, Pravilnika o radu tuženika i tumačenja zajedničkog tijela ovlaštenog za tumačenje Granskog kolektivnog ugovora pošte i telekomunikacija, pa se utoliko u tom dijelu revizija tuženika pokazuje neosnovanom.

Međutim, u odnosu na dio tužbenog traženja koji se odnosi na potraživanje tužitelja za 1997. godinu, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kad su i za taj dio tužbenog traženja od 56.559,00 kn usvojili tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu čl. 195. Zakona o radu i odredbe Granskog kolektivnog ugovora, pa je to i razlog zbog kojeg je reviziju trebalo za taj dio prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Iznijeto zbog toga što je Granski kolektivni ugovor pošte i telekomunikacija bio na snazi do 31. prosinca 1996. godine, a odredba čl. 195. ZR propisuje da ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

Po navedenoj odredbi samo ona pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu. Navedeno znači da sve ostalo što je normirano Granskim kolektivnim ugovorom po isteku roka njegovog važenja tj. nakon 31. prosinca 1996. godine pa dalje ne može biti valjan pravni osnov za ostvarenje ostalih prava koja su proizlazila iz takvih Granskih kolektivnih ugovora, pa tako ne mogu biti valjan pravni osnov po kojem bi tužitelj mogao ostvarivati i pravo na traženu pomoć za školovanje svoje maloljetne djece, jer se tim pravnim pravilom ne uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dijela prethodno sklopljenih ugovora o radu kojeg ima u vidu čl. 195. ZR. Iz iznijetih razloga temeljem odredbe čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 02. listopada 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.