Revr-926/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 926/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, Nenada Perina kao člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek kao člana vijeća, Gordane Jalšovečki kao člana vijeća i Ivana Mikšića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz V., kojeg zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik u V., protiv tuženika „G. G.“ d.o.o. iz H. L., Z., kojeg zastupa punomoćnik S. P. odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. broj Gž-1649/08 od 5. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P-1554/07 od 6. svibnja 2008., u sjednici održanoj 21. prosinca 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„Nalaže se tuženiku „G. G.“ d.o.o. H. L., Z., …, da isplati tužitelju K. I. iz V., …, na ime naknade štete i to:

- za pretrpljene fizičke boli iznos od 15.000,00 kn,

- za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 44.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah iznos od 15.000,00 kn,

- za duševne boli zbog naruženosti iznos od 22.000,00 kn,

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 9.000,00 kn,

- na ime troškova liječenja iznos od 1.997,10 kn

ili sveukupno da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 106.997,10 kn, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate, kao i da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.153,00 kn – sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, tužitelj se odbija.“

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači odnosno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident u reviziji navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u postupku pred drugostupanjskim sudom pošto izreka presude proturječi dokazima te da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni da su nejasni i proturječni, jer postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava, te iskaza tužitelja i svjedoka.

Međutim, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pošto izreka drugostupanjske presude ne proturječi razlozima presude te su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a isto tako ne postoji o odlučnim činjenicama proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

U ovom postupku, isto tako, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Zbog iznesenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U ovome predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja (kao radnika) za naknadu štete zbog posljedica pretrpljenih ozljeda zadobivenih na radu kod tuženika (kao poslodavca).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj nastradao na radu kod tuženika 22. veljače 2006. godine te pritom zadobio tjelesne ozljede

- da se nezgoda dogodila na način da se tužitelj, obavljajući poslove betoniranja kretao po gornjoj strani oplate i skele te se prilikom prelaska na skelu, kada je stao na neosiguranu konzolu, ta konzola zaokrenula pa je tužitelj pao u iskop između zidova, u dubinu od oko 2 metra.

- da je do te nezgode došlo zbog propusta radnika F. A. koji je propustio postaviti osigurače u krajnju zadnju konzolu te isto tako zbog propusta voditelja gradilišta M. G. koji nije provjerio da li se rad može obavljati na siguran način (tj. propustio je provjeriti je li skela pričvršćena, a prije nego je dopustio radnicima obavljanje poslova na skeli).

Odgovornost poslodavca radniku za štete nastale ozljedom na radu uređena je odredbom čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, 114/03 - dalje ZZR) i čl. 102. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, i dr.).

Prema odredbi čl. 15. ZZR, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. U skladu s naprijed navedenim na odgovornost poslodavca za naknadu štete kao opći propisi obveznog prava, kojima je uređena odgovornost po načelu uzročnosti, primjenjuju se i odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO).

U smislu odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO, poslodavac se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik (radnik) djelomično pridonio nastanku štete.

U ovom predmetu nižestupanjski sudovi temelje odluku na ocjeni da tužitelj nije doprinio nastanku štete, a revident u reviziji prigovara toj ocjeni, smatrajući da je u konkretnom slučaju tužitelj isključivo odgovoran za štetu.

Imajući na umu da je uzrok nezgode propust na strani tuženika (poslodavca) te da tuženik tijekom postupka nije dokazao u čemu bi se sastojao propust tužitelja u obavljanju konkretne radne operacije, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku predmetne štete, pa nije osnovan revidentov prigovor u tom pravcu.

Prema tome, nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 1067. st. .3 ZOO prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, pa nije ostvareni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nižestupanjski sudovi pravilno su u ovom predmetu primijenili odredbe čl. 1100. ZOO, čl. 1093. st. 2. ZOO i čl. 1095. ZOO te nisu dosudili tužitelju previsoke iznose naknade štete (neimovinske i imovinske), pa niti u tom smislu nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ostali navodi revidenta su sadržajno činjenični prigovori, a u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Također revident neosnovano prigovara odluci o parničnom trošku, jer su nižestupanjski sudovi u tom dijelu pravilno primijenili odredbu čl. 154. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP.

Zbog toga je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. prosinca 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.