I Kr-119/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 119/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ante Potrebice, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Općinskog kaznenog suda Zagrebu od 28. siječnja 2010., broj Kv- 33/10 (Ko-1462/07), u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2010. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđ. M. M. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. rujna 2007., broj Ko-1462/07, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2008., broj Kž- 2773/07., optuženi M. M. proglašen krivim zbog više kaznenih djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04; 84/05 i 71/06; u daljnjem tekstu: KZ), te je primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz čl. 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

Osuđenik je osobno dana 06. listopada 2008. godine podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem navodi da je za vrijeme izdržavanja kazne ocijenjen ocjenom „uspješan“, te da je u međuvremenu razveden brak između njegovih roditelja, koji su ostali bez posla pa su u teškoj materijalnoj situaciji. Također ističe da mu je majka lošeg zdravstvenog stanja, jer je za vrijeme zajedničkog života bila maltretirana od strane njegova oca, da joj je nakon razvoda braka pripao na uzdržavanje njegov mldb. brat M., te da je nakon izricanja presude shvatio svoju pogrešku koju je napravio zbog nerazmišljanja i mladenačke nepromišljenosti. Uz zahtjev je djelomično nije priložena dokumentacija vezana uz navode na koje se podnositelj zahtjeva poziva.

Općinski kazneni sud u Zagrebu dostavljajući zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne predložio je da se istome ne udovolji. Općinsko državno odvjetništvo u

I Kr 119/10-3

Zagrebu također smatra da zahtjev osuđenika nije osnovan, kao i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom pisanom podnesku od 11. ožujka 2010, broj KR-DO-258/10., koji prileži spisu.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, prema odredbi iz čl. 414. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu:ZKP), izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su i tada postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Prema podacima u spisu - Uprave za zatvorski sustav, osuđenik je dana 14. travnja 2008. godine nastupio na izdržavanju kazne zatvora, a trenutno izdržava kaznu u kaznionici u Glini.

Okolnosti istaknute u zahtjevu osuđenika, posebice činjenica da je tijekom zatvorskog tretmana ocijenjen sa ocjenom „uspješan“ te okolnost da je nakon izricanja presude shvatio svoju pogrešku koju je počinio zbog mladenačke nepromišljenosti nisu važne ni odlučne za ovaj izvanredni pravni lijek, već eventualno mogu biti od utjecaja za primjenu instituta uvjetnog otpusta, te bržu i kvalitetniju resocijalizaciju osuđenika.

U pogledu istaknutih okolnosti koje se odnose na razvod braka roditelja osuđenika, te bolest majke osuđenika, kao i činjenicu da je majci osuđenika na uzdržavanje pripao njegov mldb. brat, valja naglasiti da su navedene okolnosti samo djelomično (razvod braka) potvrđene relevantnom dokumentacijom u spisu, međutim prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, istaknute okolnosti, sve i da postoje, nisu takvog značaja da bi u vezi s ostalim već utvrđenim olakotnim okolnostima očigledno dovele do blaže osude.

Konačno, okolnost teške materijalne situacije roditelja osuđenika u kojoj su se našli nakon razvoda braka, odnosno odlaska osuđenika na izdržavanje kazne, takva je okolnost koja se redovito viđa prilikom odlaska jednog člana obitelji na izdržavanje kazne i zapravo predstavlja posljedicu izvršavanja kazne zatvora, radi čega nema utjecaja ni značaja za ovaj izvanredni pravni lijek.

Prema iznijetom, okolnosti koje osuđenik ističe u svom zahtjevu nisu takvog značaja i kvalitete da bi u smislu odredbe iz čl. 414. ZKP-a, opravdavale izvanredno ublažavanje kazne, slijedom čega je temeljem čl. 416. st. 6. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. travnja 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Hajrija Novoselec, v. r.