Revt-124/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 124/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Davorke Lukanović Ivanišević, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.d. Z., zastupanog po D. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., zastupanog po S. B.-D., odvjetnici iz Z., radi poništenja pravorijeka Stalnog izbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. XLIII Pž 5712/03-3 od 8. studenoga 2006., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. XIII P 4587/02 od 13. svibnja 2003., u sjednici održanoj 4. ožujka 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje I. točke pravorijeka Stalnog izbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori poslovni broj IS-P-2000/34 od 4. travnja 2002. te naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 732.000,00 kn u roku 8 dana.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupu ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana presuda bude preinačena ili ukinuta.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju kojim predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana te da se tuženiku dosudi naknada troškova odgovora u iznosu od 122.000,00 kn. Revizija je neosnovana.

Predmetni tužbeni zahtjev kojim se traži da se poništi pravorijek Stalnog izbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj IS-P-2000/34 od 4. travnja 2002. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete 56,721.387,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. listopada 2000. do isplate, tužitelj temelji na odredbama čl. 485. toč. 3., 6. i 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99) ističući da pravorijek nije obrazložen, da je u suprotnosti s Ustavom i utvrđenim osnovama društvenog uređenja i da postoji razlog za ponavljanje postupka iz čl. 421. toč. 9. ZPP jer da je nakon zaključenja raspravljanja pred Arbitražnim sudom tužitelj saznao za novu činjenicu i stekao mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka da su ta činjenica i dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

Prema navedenim odredbama ZPP poništaj presude izbranog suda može se zahtijevati ako presuda nije obrazložena, ako je presuda izbranog suda u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske i utvrđenim osnovama društvenog uređenja te ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz čl. 421. ZPP.

Tužbeni zahtjev sudovi su ocijenili neosnovanim primjenom odredaba Zakona o arbitraži ("Narodne novine", broj 88/01 – dalje: ZA).

Prema odredbama čl. 36. ZA, jednako kao i odredbama ZPP, propisano je da se pravorijek može poništiti ako nije obrazložen i ako je u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske, a u čl. 36. st. 2. toč. 5. ZA određeno je da se pravorijek može pobijati i ako stranka sazna za nove činjenice i stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi za nju mogao biti donesen povoljniji pravorijek da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni prije zaključenja raspravljanja koje je prethodilo donošenju pobijanog pravorijeka, ali to samo u slučaju ako stranke to izričito predvide u ugovoru o arbitraži.

U odnosu na pitanje postojanja razloga za poništaj pravorijeka iz čl. 36. st. 2. toč. 1.f. i toč. 5. ZA sudovi su zaključili da je pravorijek valjano obrazložen te da nije ispunjena pretpostavka za poništaj pravorijeka iz razloga saznanja za nove činjenice i stjecanja mogućnosti iznošenja novih dokaza jer Ugovorom o arbitraži nije previđena mogućnost pobijanja pravorijeka iz tog razloga.

Obrazlažući postojanje revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i opisno istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a u odnosu na pitanje koji zakon se treba primijeniti u ovom slučaju, tužitelj osporava pravilnost stajališta sudova da se u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakon o arbitraži, ističući da je taj zakon donesen polovinom 2001., da arbitražni postupak koji je vođen između stranaka još nije bio okončan, te da postupak pred arbitražnim sudom i postupak pred državnim sudom po tužbi za poništaj pravorijeka čine jednu cjelinu i da se stoga, s obzirom na odredbu čl. 57. st. 3. ZA cijeli postupak treba provesti i dovršiti prema odredbama ranijeg zakona, dakle ZPP.

Prema odredbi čl. 51. st. 3. ZA postupci koji se vode pred sudom prije stupanja na snagu ovog Zakona, nastavit će se po propisima koji su ranije bili na snazi.

U čl. 2. st. 1. toč. 10. ZA pojam „sud“ definiran je kao tijelo državne sudbene vlasti, a prema odredbi st. 1. toč. 3. ZA arbitražni sud je nedržavni sud koji svoje ovlaštenje za suđenje crpi iz sporazuma stranaka.

Stoga, kad se u čl. 51. st. 3. ZPP govori o postupcima koji se vode pred sudom nedvojbeno je da je riječ isključivo o postupku pred državnim sudom za poništaj pravorijeka arbitražnog suda, a ne i arbitražnom postupku koji se vodi pred arbitražnim sudom. Argument za zaključak da postupak pred sudom koji se vodi radi poništaja pravorijeka arbitražnog suda i arbitražni postupak ne čine cjelinu te da se odredba čl. 51. st. 3. ZA primjenjuje isključivo na prvi postupak, predstavlja upravo odredba st. 2. tog članka na koju se poziva tužitelj, jer je tom odredbom posebno uređeno pitanje primjene zakona na arbitražne postupke koji nisu bili dovršeni u vrijeme stupanja na snagu ZA.

Budući da je u ovom sporu postupak pokrenut nakon stupanja na snagu ZA sudovi su pravilnom primjenom odredbe čl. 51. st. 3. ZA osnovano zaključili da se na konkretni postupak treba primijeniti Zakon o arbitraži.

Iz razloga navedenog u čl. 36. toč. 5. ZA pravorijek arbitražnog suda može se pobijati samo ako je to izričito predviđeno u ugovoru o arbitraži, pa budući da nije sporno da stranke nisu ugovorile mogućnost pobijanja pravorijeka zbog novih činjenica i novih dokaza, sudovi su osnovano zaključili da taj razlog pobijanja pravorijeka nije ostvaren.

U reviziji se neosnovano ističe da je, s obzirom na činjenicu da je predmetni ugovor o arbitraži sklopljen u vrijeme važenja odredaba čl. 468. a) do čl. 487. ZPP o postupku pred izbranim sudovima, tim ugovorom „defacto i de iure“ ugovorena mogućnost pobijanja pravorijeka iz navedenog razloga, jer da su sklapanjem arbitražnog ugovora ugovorne strane „složno izjavile volju“, da će spor među njima biti rješavan pod uvjetima, na način i u postupku propisanom odredbama Zakona o parničnom postupku koje su postale sastavni dio ugovora o arbitraži.

U smislu odredbe čl. 36. st. 1. toč. 5. ZA mogućnost pobijanja pravorijeka zbog novih činjenica ili dokaza mora biti izričito predviđena ugovorom o arbitraži.

U konkretnom slučaju takvu klauzulu ugovor o arbitraži ne sadrži, a što proizlazi ne samo iz sadržaja ugovora već i iz naprijed iznesenih revizijskih navoda samog tužitelja.

Utvrđenje i ocjena sudova da ne postoji razlog pobijanja pravorijeka iz čl. 36. st. 2. toč. 5. ZA, na koji se tužitelj poziva, te razlog pobijanja iz čl. 36. st. 2. toč. 2. b. ZA, na koji sud pazi po službenoj dužnosti, revizijskim navodima se ne osporava.

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.

Odlučujući o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju ovaj sud je ocijenio da ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, pa je taj zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 4. ožujka 2009.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v. r.