Legislator Case Law & Legislation
Rev-998/1992-2 AI generated

Court partially allows tort claim by reducing defendant's liability based on plaintiff's 80% fault and increasing non-material damages.

Case Number Rev-998/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially upheld the plaintiff's tort claim against the defendant's insurance company following a traffic accident. While the court confirmed the plaintiff contributed 80% to the accident due to failing to stop at a red light, it rejected the defendant's argument that this ratio was incorrectly applied. The court significantly increased the awarded non-material damages for mental suffering and disfigurement, resulting in a final compensation of 146,140 dinars based on the established fault ratio.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o obveznim odnosima; Zakon o parničnom postupku: The court must independently assess the degree of fault in traffic accidents and non-material damages, rejecting arguments that lower court findings on liability ratios or damage amounts are erroneous if supported by evidence.

Keywords

AI generated
traffic accident liability contributory negligence ratio non-material damages mental suffering compensation disfigurement damages fault allocation tort claim review

Cited Legislation

AI generated
st. 2. čl. 166. ZPP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 998/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinec kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vladimira Drakulića, Radomire Felicijan- Maoduš i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko- pravnoj stvari tužitelja A. T. iz K. S., zastupan po V. B., odvjetniku iz S., protiv tužene C.-o. d.d. Poslovna jedinica - Š., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 29. studenog 1991. br. Gž-2648/91, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu od 17. travnja 1991. br. P-593/90, u sjednici održanoj dana 22. lipnja 1992.

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća, a djelomično odbija revizija tužitelja, te se preinačuju presuda Okružnog suda u Splitu od 29. studenog 1991. br. Gž-2648/91 i presuda Općinskog suda u Splitu od 17. travnja 1991. br. P-593/90 i sudi:

Dužna je tužena u roku od 15 dana tužitelju na ime naknade štete platiti iznos od 146.140 dinara sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 140.000 dinara teku od 1. srpnja 1989. a na iznos od 146.000 dinara od 17. travnja 1991. do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.190 dinara.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom suđeno je:

"I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju iz osnova nematerijalne štete iznos od 40.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. IV 1991. godine pa do isplate, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju iz osnova materijalne štete iznos od 210,45 dinara sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 1. VII 1989. godine pa do isplate, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen.

III. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.694,20 dinara."

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i presudio:

"I/ Djelomično se uvažavaju žalbe stranaka, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu br. I P-593/90 od 17. travnja 1991. godine u dijelu kozjim je odbijen tužbeni zahtjev na ime nematerijalne štete i u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev na ime materijalne štete tako da sada u cjelini glasi:

a) "Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime nematerijalne štete iznos od

;

58.000,00 dinara s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. travnja 1991. godine do isplate, dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija."

b) Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime materijalne štete iznos od 140,00 dinara s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. srpnja 1989. godine do isplate, dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija.

c) Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju, na ime parničnog troška iznos od dinara 11.690,00".

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se nižestepene presude preinače i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji.

Tužena nije odgovorila na reviziju tužitelja. Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Kada je utvrđeno da je tužitelj s motorkotačem naletio u križanje iz sporedne ceste na;glavnu cestu gdje je za tužitelja postojao znak "stop", a što tužitelj nije poštivao, već je nezaustavivši se ušao u cestu s pravom prvenstva brzinom od 60 km/h kojom se je kretao osiguranik tužene svojim automobilom brzinom od 90 km/h i ovaj revizijski sud prihvaća zaključak drugostepenog suda da je tužitelj svojim ponašanjem nastanku štete doprinio u omjeru od 80%, a osiguranik tužene u omjeru od 20% i zato tuženi neosnovano ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na tako utvrđeni omjer odgovornosti i zato njegova revizija u tom dijelu nije osnovana.

Međutim, tužitelj opravdano tvrdi da mu nije utvrđena odgovarajuća naknada sete za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 100.000 dinara, za strah u iznosu od 15.000 dinara i naruženost u iznosu od 25.000 dinara.

Zbog posljedica nesreće tužiteljevo zdravlje je teško i trajno oštećeno, a posebno zbog amputacije desne potkoljenice zbog čega će tužitelj trpjeti i trpi teške i dugotrajne duševne boli.

Utvrđeno je da je tužitelj pretrpio i vrlo intenzivni i primarni i sekundarni strah zbog osjećaja ugroženosti egzistencije i ishoda liječenja.

Amputacija potkoljenice predstavlja naruženje velikog stupnja.

Ovaj Vrhovni sud smatra zbog izloženog da je za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti primjerena naknada štete u iznosu od 500.000 dinara, za strah od 50.000 dinara i za naruženje u iznosu od 30.000 dinara.

Visina štete za fizičke boli u iznosu od 150.000 dinara nije sporna.

Prema tome, ukupno utvrđena visina nematerijalne Štete iznosi 730.000 dinara, što sve sa nespornom visinom materijalne štete u iznosu od 140 dinara iznosi 730.140 dinara, pa je tužitelju s obzirom na utvrđeni omjer odgovornosti za naknadu štete dosuđeno 146.140 dinara.

Odluka o trošku temelji se na odredbi st. 2. čl. 166.

ZPP-a.

U Zagrebu, 22. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v. r.