Revr-461/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 461/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. iz D. M., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetniku u O. protiv tuženika M. S. d.o.o. iz D. M., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D. M., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2564/10-2 od 30. rujna 2010. kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu poslovni broj P-597/09-32 od 26. travnja 2010., u sjednici održanoj 29. rujna 2015.,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2564/10-2 od 30. rujna 2009. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu poslovni broj P-597/09-32 od 26. travnja 2010., te se predmet vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu, poslovni broj P-597/09-32 od 26. travnja 2010. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je rješenje tuženika kojim je tužiteljici otkazan ugovor o radu, nezakonito i nedopušteno, na raskid ugovora o radu sklopljen 1. siječnja 2006. zbog nemogućnosti daljnjeg obavljanja rada tužiteljice kod tuženice s danom zaključenja glavne rasprave, na nalaganje tuženiku priznati i uspostaviti kontinuitet radnog odnosa od 18. rujna 2009. do dana zaključenja glavne rasprave, te na priznanje prava iz radnog odnosa i isplatu izgubljene zarade za period od 18. rujna 2009. do 1. travnja 2010., u iznosima pobliže opisanim u izreci presude, kao i na nalaganje tuženiku naknaditi tužiteljici štetu zbog nedopuštenog otkaza u iznosu pet prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih tužiteljici u tri mjeseca koji su prethodili otkazu ugovora o radu u iznosu 36.150,70 kn sa zateznom kamatom, te na nalaganje tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove.

Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2564/10-2 od 30. rujna 2010. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim. Ujedno je u st. II. izreke ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u kojem je tuženik odbijen sa protutužbenim zahtjevom kao i u odluci o parničnim troškovima te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predloživši da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, dakle u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava određeno obrazloženih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, raskid ugovora o radu sa danom zaključenja glavne rasprave zbog nemogućnosti daljnjeg rada i priznanje kontinuiteta radnog odnosa isplata izgubljene zarade i naknade štete.

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje dopuštenosti otkaza nižestupanjski sudovi su, u bitnome, utvrdili da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme, da joj je tuženik otkazao ugovor o radu 12. kolovoza 2009. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnice), da je prije prestanka ugovora o radu radnica imala pravo na korištenje otkaznog roka u trajanju od 22 dana, a da otkazni rok počinje teći 28. kolovoza 2009. i traje do 18. rujna 2009. s kojim danom radnici prestaje radni odnos kod poslodavca, da je tužiteljica bez suglasnosti tuženika koristila poslovnu karticu tuženika, neograničeno koristila mobilni telefon te podizala robu u trgovini tuženika za sebe a da ju nije platila, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu u skladu sa odredbom čl. 113. st. 1. al. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 71/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03 i 68/05 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZR)., uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

Drugostupanjski sud prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravilnu primjenu materijalnog prava prvostupanjskog suda zaključuje da se radi o teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koje su pravilno rezultirale izvanrednim otkazom ugovora o radu uz primjenu iz čl. 107. ZR/95, odnosno 114 ZR/04 (a koje odredbe uređuju institut izvanrednog otkaza ugovora o radu).

Tužiteljici je otkazan ugovor o radu na temelju odredbe čl. 113. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 117/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 – pročišćeni tekst i 68/05 - dalje: ZR), a koja odredba sadržano odgovara odredbi čl. 106. ZR/95, odnosno čl. 107. ZR/09.

Prema odredbi čl. 113. st. 1. koja uređuje institut redovitog otkaza ugovora o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako je:

1) prestane potreba za obavljanje određenih poslova zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), ili

3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Prema odredbi čl. 107. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobite važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski je sud imajući u vidu nepravilnosti utvrđene od strane tuženika za vrijeme rada tužiteljice smatra utvrđenim da su se stekli uvjeti zbog kojih je tuženik istim rješenjem pravilno otkazao ugovor o radu sukladno čl. 113. st. 1. al. 3. ZR (redoviti otkaz ugovora o radu) i odbija tužbeni zahtjev.

Drugostupanjski sud prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravilnu primjenu materijalnog prava zaključuje da je da se radi o teškim povredama obveze iz radnog odnosa koje su pravilno rezultirale izvanrednim otkazom ugovora o radu uz primjenu čl. 107. ZR. Dakle prvostupanjski sud je zauzeo stav da se radi o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika koji je propisan čl. 113. ZR/04, odnosno 106 ZR/95, dok drugostupanjski sud zauzima shvaćanje da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu propisan odredbom čl. 107. ZR/95 odnosno 114. ZR/04.

Takav zaključak drugostupanjskog suda protivan je sadržaju isprave odnosno rješenju od 12. kolovoza 2009. godine o otkazivanju ugovora o radu radnici S. V. zbog kršenja obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnice). Naime, u toč. II. izreke rješenja o otkazu ugovora o radu radnici se daje pravo na korištenja otkaznog roka u trajanju od 22 dana, a otkazni rok počinje teći 28. kolovoza 2009. i traje do 18. rujna 2009., a toga kod izvanrednog otkaza ugovora o radu nema.

Stoga drugostupanjski sud ne može mijenjati odluku o otkazu ugovora o radu jer je poslodavac taj koji donosi odluku o otkazu ugovora o radu a ne sud.

Stoga drugostupanjski sud zbog pogrešno pravnog pristupa da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije ocijenio ostale žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom sporu, a sve u skladu sa odredbom čl. 375. st. 1. ZPP prema kojoj u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Kako drugostupanjski sud nije postupio u skladu sa odredbom čl. 375. st. 1. ZPP to je učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koja je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima odluka o troškovima revizijskog postupak temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

Zagreb, 29. rujna 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.