Gžzp-19/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gžzp 19/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja 1) M. M., 2) M. M., 3) J. M., 4) T. M. i 5) J. M., svi iz Č., svi zastupani po punomoćniku D. J., odvjetniku iz I., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gzp-5/06 od 05. travnja 2006. godine, dana 15. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e :

Žalba protustranke odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gzp-5/06 od 05. travnja 2006. godine.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. br. Gzp-5/06 od 05. travnja 2006. godine prihvaćen je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 02. siječnja 2006. godine te je naloženo Općinskom sudu u Zadru donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. P-511/00 u najkraćem mogućem roku ali ne dužem od šest (6) mjeseci od dana pravomoćnosti tog rješenja (toč. 1. i 2. izreke). Istim je rješenjem predlagateljima određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i to 1) predlagatelju u iznosu od 9.000,00 kn a 2.) - 5.) predlagateljima u iznosu od po 4.500,00 kn svakom od predlagatelja (toč. 3. izreke) te je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz toč. 3. izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (toč. 4. izreke).

Protustranka je podnijela žalbu navodeći da se žali protiv dijela tog rješenja pod toč. čl. 353. st. 1. toč. 1 - 3 Zakona o parničnom 3. i 4. izreke zbog svih razloga predviđenih u

postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu ukine. Iz sadržaja žalbe, međutim, proizlazi da protustranka pobijano rješenje osporava ne samo u dijelu koji se odnosi na visinu nego i u dijelu koji se odnosi na osnovu temeljem koje je predlagateljima određena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP na koje, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Protivno žalbenim navodima prvostupanjska odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe pa se ona u svemu može ispitati.

Tako je u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, jer je dugotrajnost postupka (šest godina i pet dana u odnosu na 1.) predlagatelja M. M. te tri godine, jedan mjesec i osamnaest dana u odnosu na predlagatelje 2.) M. M., 3.) J. M., 4.) T. M. i 5.) J. M. posljedica neaktivnosti i neučinkovitosti suda, s obzirom da je, nakon što je 28. ožujka 2000.godine 1.) tužitelj podnio tužbu, tek 21. svibnja 2003. godine održao prvo ročište, dakle, po proteku više od tri godine od zaprimanja tužbe. Osim toga je, do donošenja prvostupanjske odluke o zahtjevu predlagatelja, održao ukupno dva ročišta (i to 21. 05. 2003., nakon što se, u smislu odredbe čl. 196. st. 2. ZPP, podneskom od 20. 02. 2003., 1.) tužitelju pridružuju i 2.) - 5.) tužitelji te 18. 05. 2005.) između kojih je imao razdoblje neaktivnosti od gotovo pune dvije godine. Navedeno upućuje na zaključak da Općinski sud u Zadru nije vodio postupak sukladno načelu ekonomičnosti postupka.

Ovaj viši sud isto tako ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako se ne radi o osobito složenom predmetu (naknada štete) te da ne postoji doprinos predlagatelja duljini trajanja postupka, već su naprotiv, podnescima od 18. 11. 2002., 29. 10. 2003., 18. 02. 2004., 21. 03. 2005. i 17. 06. 2005., nastojali ubrzati postupanje u tom predmetu.

Valja napomenuti i to da nije u pravu protustranka kada navodi da bi time što su podnijeli zahtjev za izuzeće suca, predlagatelji doprinijeli duljini trajanja postupka. Ovaj viši sud ocjenjuje kako okolnost da su predlagatelji (tužitelji u tom postupku) koristili dopušteno pravno sredstvo u postupku (odredba čl. 73. st. 1. ZPP) nikako ne može opravdati duljinu trajanja tog postupka, tim prije što sud, u smislu odredbe čl. 75. st. 2. ZPP nije dužan obustaviti rad na predmetu ako ocijeni da je zahtjev očito neosnovan. No i bez obzira na navedenu odredbu, iz spisa Općinskog suda u Zadru posl. broj P-511/00 proizlazi da je od zaprimanja zahtjeva za izuzeće suca (03. 08. 2005.) do donošenja odluke o tom zahtjevu (26.09. 2005.) proteklo manje od dva mjeseca što, s obzirom na sve navedeno, nije bitno utjecalo na duljinu trajanja postupka, već je tome tako zbog već navedenog dugog razdoblja neaktivnosti suda u razdoblju od zaprimanja tužbe do zakazivanja prvog ročišta kao i u razdoblju između zakazanih ročišta.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 28. Zakona o sudovima («Narodne novine» 105/05. - ZS) kada je 1.) predlagatelju M. M. odredio primjerenu naknadu u iznosu od 9.000,00 kn a predlagateljima 2.) M. M., 3.) J. M., 4.) T. M. i 5.) J. M. iznos od po 4.500,00 kn svakom od tih predlagatelja.

Tako određena novčana naknada predlagateljima predstavlja i po mišljenju ovog suda primjerenu novčanu naknadu s obzirom na utvrđenu duljinu sudskog postupka, postupanje nadležnog suda, ponašanje predlagatelja (tužiteljica u parničnom postupku), složenost, vrstu i prirodu konkretnog spora, kao i na gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Iz navedenih je razloga temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine («Narodne novine» 73/91), valjalo odbiti žalbu protustranke i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 15. studenog 2006. godine

Sutkinja:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.