Rev-207/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 207/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Miljenke Vraničar kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz P., zastupane po punomoćniku Z. D., odvjetniku u Z., protiv tužene Osnovna škola "Popovača" iz Popovače, zastupane po punomoćniku Đ. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništavosti odluke o prestanku radnog odnosa i isplate plaće, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku br. Gž 151/98 od 22. travnja 1998.g. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini br. P 272/95 od 8. listopada 1997.g., u sjednici održanoj 31. ožujka 1999.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Kutini br. P 272/95 od 8. listopada 1997.g. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje ništavosti rješenja tužene o prestanku radnog odnosa tužiteljici Klasa: broj 112-02/95-01, Uredovni broj 2176/09-95-01/4 od 20. ožujka 1995.g. i rješenja tužene kojim je odbijen prigovor tužiteljice Klasa: 112-02/95-01, Uredovni broj 2176/09-95-01/8 od 5. travnja 1995.g. uz obvezu vraćanja tužiteljice na poslove učitelja, te joj isplatiti plaću za vrijeme bolovanja i naknadu za izgubljenu plaću u razdoblju od 22. travnja 1995.g. do vraćanja tužiteljice na posao. Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženoj parnični trošak od 3.430,00 kn.

Presudom Županijskog suda u Sisku br. Gž 151/98 od 22. travnja 1998.g. potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužiteljica je izjavila reviziju ne navodeći posebno revizijske razloge, premda se iz njenog sadržaja dade zaključiti da je pobija iz svih revizijskih razloga (čl. 385. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP), predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

– 2 –

Revizija nije osnovana.

U ovom radno-pravnom sporu tužiteljica je zatražila poništenje rješenja tužene o prestanku joj radnog odnosa od 20. ožujka 1995.g. potvrđenog rješenjem tužene od 5. travnja 1995.g. uz obvezu njenog vraćanja na rad te isplatu joj plaće, smatrajući da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za utvrđivanje prestanka joj radnog odnosa.

Prvostupanjski sud utvrdio je, a koja utvrđenja prihvaćaju i drugostupanjski sud. - da je konačnim rješenjem od 2. siječnja 1995.g. tužena uputila tužiteljicu na liječnički pregled radi ocjene njenog psihofizičkog zdravlja u svezi obavljanja učiteljskog poziva,

- da je tužiteljica izvršila određene liječničke preglede no da je odbila primiti uputnicu za pregled kod psihologa i psihijatra, čiji nalazi su po ocjeni liječnika u konkretnom slučaju bili neophodni, zbog čega - da odbijanje tužiteljice da primi uputnicu za pregled kod navedenih specijalista te izostanak njihovog nalaza i mišljenja je jednako odbijanju tužiteljice da obavi naloženi liječnički pregled. Temeljem prednjih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

Naime, u smislu odredbe čl. 82. st. 1. Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine", broj 59/90), tužiteljica je upućena na pregled radi ocjene njenog psihofizičkog zdravlja, a kako je odbila izvršiti tu odluku, to joj je pravilno temeljem odredbe čl. 82. st. 3. citiranog Zakona pobijanim rješenjem utvrđen prestanak radnog odnosa.

Predmet ovog spora je, kako je već rečeno, zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavim spornih rješenja o prestanku radnog odnosa, po kojem tužbenom zahtjevu je odlučivano u ovom postupku, dok se o eventualnim drugim zahtjevima tužiteljice (koji nisu obuhvaćeni ovom tužbom) treba odlučiti u drugim postupcima.

Dakle, odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo je pravilno primijenjeno, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP sud pazi po službenoj dužnosti, a na druge pak bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica posebno i ne upire, to je reviziju tužiteljice trebalo odbiti te potvrditi pobijanu presudu.

Ostali revizijski navodi tužiteljice faktično upiru na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz kojih razloga, međutim, nije dopušteno izjavljivanje revizije (čl. 385. st. 3. ZPP).

Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 31. ožujka 1999.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.