Revr-1172/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1172/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić i Viktorije Lovrić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. A. iz S., zastupana po M. K., odvjetniku u S., protiv tuženika „D.“ d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-29/10 od 11. veljače 2010., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-88/09 od 17. srpnja 2009., u sjednici održanoj 29. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike plaće u razdoblju isplatiti tužiteljici iznos od 17.265,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je to zatraženo podneskom od 9. svibnja 1995. godine.“

Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici protuvrijednosti iznosa od 4.878,23 EUR-a (9.541 DEM) u kunama po prodajnom tečaju Splitske banke na dan isplate sa zateznom kamatom od 1. srpnja 1995. godine do isplate.

r i j e š i o j e:

Odbija se prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere kojom bi se tuženiku onemogućilo raspolaganje sredstvima u visini tužbenog zahtjeva.“

Drugostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

„Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuju pobijana presuda i rješenje.“

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude i rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti drugostupanjsku odluku prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu parničnog troška.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 100.000,00 kn.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu reviziju podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 17.265,50 kn s osnove razlike plaće (ili 4.878,23 EUR (9.541,00 DEM) u protuvrijednosti u kunama.

Materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. ZPP je:

- koji je utjecaj okolnosti osnivanja tuženika i s tim u svezi primjena odredbe čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93 i dr. – dalje: ZTD)?

O tom materijalnopravnom pitanju zbog kojeg je revizija podnesena ovaj revizijski sud zauzeo je već shvaćanje u presudi poslovni broj Revr-683/07 od 22. siječnja 2008. u kojoj je revizija odbijena kao neosnovana podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5467/06 od 4. svibnja 2007., kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate.

Prema zauzetom pravnom shvaćanju u navedenom predmetu proizlazi da nije osnovana tvrdnja tužiteljice o zloupotrebama tuženika u smislu odredbe čl. 10. ZTD (tako i u odlukama poslovni broj Revr-295/07 i Revr-285/09).

Dakle, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije u suprotnosti sa shvaćanjem revizijskog suda.

Slijedom iznijetog ne radi se o takvom materijalnopravnom pitanju koje bi u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP bilo razlog za dopuštenost revizije.

Svi ostali revizijski navodi ne upućuju na postojanje takvih razloga.

Pri tome treba istaći da niz istaknutih prigovora bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku sve kada bi i bilo ostvareno njihovo postojanje, to samo po sebi ne bi predstavljalo razlog za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, a u reviziji se u svezi s tim niti ne obrazlažu daljnje pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu citiranih zakonskih odredaba.

Materijalnopravno pitanje kao što je pitanje sklapanja nagodbe sadržaj i izvršene isplate po toj nagodbi ovise o činjeničnom i pravnom supstratu svakog konkretnog predmeta, pa osim što se ona, načelno, ne bi ni mogla smatrati pitanjima od važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a iz samog nabrajanja brojeva određenih predmeta niti ne proizlazi da se odluke u tim predmetima temelje na istom činjeničnom i pravnom supstratu.

U reviziji istaknuti brojni prigovori činjenične naravi svakako ne mogu biti razlogom za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Na temelju izloženog proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke koje bi činile dopuštenom reviziju tužiteljice prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP, pa je sukladno tome, a pozivom na odredbe čl. 392. st. 2. ZPP reviziju tužiteljice protiv pobijane presude trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka (tzv. redovna revizija) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješavanju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i baš ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Prema st. 3. tog članka u tzv. izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i razložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije protiv presude, odnosno u ovom slučaju rješenja potrebno je da su se kumulativno ostvarile propisane pretpostavke:

1. da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se podnosi

2. da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana

3. da su ti razlozi izloženi

U podnesenoj reviziji protiv navedenog rješenja ne samo da nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je ona podnesena već takvo pitanje nije čak ni opisno naznačeno zbog čega ovaj sud i ne može znati zbog kojeg pravnog pitanja se revizija izjavljuje.

Zbog toga se ne može ni ocijeniti je li Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzimao pravno stajalište o takvom pitanju i je li ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a kako to ovako pogrešno sastavljena revizija na navedeno rješenje sugerira.

Kako dakle podnesena revizija na navedeno rješenje ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost tzv. izvanredne revizije u odnosu na pobijano rješenje istu je trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 29. rujna 2010.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.