Revr-1956/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Marine Paulić u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz F., zastupanog po punomoćnici L. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L.&R. iz Z., protiv tuženika A. D. iz P. S., vlasnika obrta „Z. i f.“ zastupanog po punomoćnici Lj. K.-S., odvjetnici iz V., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-567/10-2 od 6. srpnja 2010. kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Koprivnici – Stalna služba u Đurđevcu posl. br. P-23/09-54 od 21. siječnja 2010., u sjednici održanoj 11. svibnja 2011.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-1956/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 8. ovoga Zakona.
Full text
Broj: Revr 1956/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Marine Paulić u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz F., zastupanog po punomoćnici L. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L.&R. iz Z., protiv tuženika A. D. iz P. S., vlasnika obrta „Z. i f.“ zastupanog po punomoćnici Lj. K.-S., odvjetnici iz V., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-567/10-2 od 6. srpnja 2010. kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Koprivnici – Stalna služba u Đurđevcu posl. br. P-23/09-54 od 21. siječnja 2010., u sjednici održanoj 11. svibnja 2011.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom međupresudom utvrđeno je da je tuženik odgovoran za štetu nastalu 4. svibnja 2006. tužitelju V. V. iz F., u 1/2 dijela (toč. I izreke), te ujedno odlučeno da će se zastati s raspravljanjem o visini tužbenog zahtjeva (toč. II izreke) a Odluka o trošku ostavljena je za kasniju odluku (toč. III izreke).
Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska međupresuda.
Protiv drugostupanjske međupresude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koja odredba se u ovom sporu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u vezi čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.
Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava revizijske navode i predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.
Revizija je neosnovana.
Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 8. ovoga Zakona.
Tužitelj pobija nižestupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su za odluku dali jasne i razumljive razloge, tako da se presude mogu ispitati, a razlozi nižestupanjskih presuda o odlučnim činjenicama su u skladu s ispravama koje prileže spisu.
Ispitujući nižestupanjsku presudu po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP ovaj revizijski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
Predmet spora je utvrđenje odgovornosti tuženika za štetu koju je na radu pretrpio tužitelj.
U postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj kao radnik tuženika, obavljajući posao građevinskog radnika zadobio povredu na radu 4. svibnja 2006., a kada
- da je tužitelj pao s balkona s visine 3,6 metara,
- da je do pada došlo kada je tužitelj stojeći na balkonu bez zaštitne ograde, podižući teret u košari uz pomoć dizalice, ovu zaustavio kada je košara bila ispod razine balkona, te započeo povlačiti košaru prema balkonu pri čemu je došlo do otkopčavanja metalne kuke i pada košare koja je za sobom povukla tužitelja,
- da je tužitelj bio zdravstveno sposoban i osposobljen za rad na siguran način,
- da je dizalica bila opremljena potrebnim mehanizmom čijom uporabom se košara mogla okrenuti i dovesti na balkon, no
- da tužitelj nije ispravno rukovao dizalicom,
- da je vezano za ovaj štetni događaj tuženik u predmetu Općinskog suda u Đurđevcu broj K-35/07 oglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 3. u vezi s čl. 263. st. 2. t. 4. Kaznenog zakona jer da je propustio vršiti redoviti pregled ispravnosti građevinske dizalice i postaviti adekvatnu zaštitnu ogradu na radnom mjestu gdje se radovi vrše na visini većoj od jednog metra od tla, zbog čega da je došlo do ove nesreće.
Polazeći od prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi su utvrdili odgovornost tuženika 1/2 dijela.
Prema odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, 114-03 pročišćeni tekst) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava.
Odredbom čl. 102. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/75, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 i 30/04) je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
Građevinska dizalica je u smislu odredbe čl. 173. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) je opasna stvar, a rad na balkonu bez zaštitne ograde na visini od 3,6 m je opasna djelatnost, pa šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnosti smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
Prema odredbi čl. 174. st. 1. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi.
Odgovornost tuženika kao vlasnika građevinske dizalice na kojoj je bio neispravan zatvarač metalne kuke i kao poslodavca koji je propustio na balkon postaviti zaštitnu ogradu utvrđena je pravomoćnim presudom Općinskog suda u Đurđevcu posl. br. K-35/07 od 8. svibnja 2007.
Tuženik je osim toga dozvolio da tužitelj, iako nije bio vezan sigurnosnim pojasom, obavlja rad na visini protivno odredbi čl. 70. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu.
U smislu odredbe čl. 177. st. 3. ZOO imalac se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
Suprotno revizijskim navodima pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj postupao protivno odredbi čl. 145. Pravilnika o tehničkim normativima za dizalice, jer je podizao i privlačio rukama košaru s građevinskim materijalom umjesto da je ispravno rukovao dizalicom i ručkom povukao teret na balkon jer se tada kuka ne bi otkvačila bez obzira na njenu neispravnost.
Tužitelj je bio obučen za rad na siguran način, pa je nepropisnim rukovanjem dizalicom doprinio nastanku štete u omjeru od 50% kako su to pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi.
Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 11. svibnja 2011.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.