I Kž-845/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 845/11-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i mr.sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika Ž. K. kao tužitelja, podnesenoj protiv rješenja Županjskog suda u Puli-Pola od 05. listopada 2011., broj Kv-252/11, u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika Ž. K. kao tužitelja.

Obrazloženje

Rješenjem Županjskog suda u Puli-Pola od 05. listopada 2011., broj Kv-252/11, je na temelju članka 275. točka 4. u vezi članka 500. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - u daljnjem tekstu: ZKP/97), obustavljen kazneni postupak protiv opt. M. B. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 - u daljnjem tekstu: Kazneni zakon).

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu oštećenik Ž. K. kao tužitelj po opunomoćeniku I. M., odvjetniku iz U., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbije prigovor optuženika kao neosnovan a podredno, da ukine rješenje i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj prigovara utvrđenju suda prvog stupnja da je opt. M. B. odnosno njegovo trgovački društvo B. ... d.o.o. izvršilo bilo kakva plaćanja oštećeniku kao tužitelju, iako je oštećenik tijekom 2004. i 2005. ispostavljao račune za privremene situacije. Za izvršene radove nisu izvršena nikakva plaćanja niti prema privremenim situacijama niti prema

I Kž 845/11-3

okončanoj situaciji nego se optuženik oglušio na plaćanje izvedenih radova, što ukazuje na postojanje prijevarne namjere već u vrijeme pregovora o radovima i sklapanja Ugovora o građenju broj 1/2004 od 05. ožujka 2004. Po okončanoj situaciji, oštećenik kao tužitelj je u više navrata, gotovo svakodnevno, pozivao optuženika na plaćanje. Optuženik je obećavao isplatu ali se nakon toga prestao javljati, što prema mišljenju žalitelja, također upućuje na postojanje prijevarne namjere kod optuženika. Bez ispitivanja oštećenika kao tužitelja, zaključak suda prvog stupnja o nepostojanju dokaza za osnovanu sumnju da bi optuženik počinio inkriminirano djelo, smatra žalitelja, ukazuje se preuranjenim.

Protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i za svoja utvrđenja je dao valjane i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. U optužnici je kao vrijednost radova naveden iznos od 211.328,00 kuna koje, prema navodima optužbe, optuženik nije platio, unatoč višekratnim pozivima oštećenika. Međutim, upravo na temelju obračuna za izvršene radove sačinjenog po oštećeniku kao tužitelju, utvrđeno da je tijekom 2004. plaćen iznos od 212.200,00 kuna te naknadno 2005. još 68.500,00 kuna. S obzirom na ovu činjenicu, dakle, da je veliki dio uplate obavljen tijekom 2004. i 2005., sud prvog stupnja pravilno zaključuje da nema dovoljno osnova za sumnju da bi optuženik postupao s prijevarnom namjerom u vrijeme pregovora o građevinskim radovima i sklapanja ugovora o građenju. Dokumentacija oštećenika kao tužitelja potkrepljuje upravo izostanak prijevarne namjere na strani optuženika u vrijeme pregovora o radovima i sklapanja ugovora, koje vrijeme je odlučno za ocjenu ostvarenja svih bitnih obilježja kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret optužnicom. Osnovano prvostupanjski sud ističe da ogluha optuženika na plaćanje radova u 2008. nije odlučna za ocjenu postojanja, odnosno izostanka prijevarne namjera kod optuženika u vrijeme dogovaranja i ugovaranja građevinskih radova. S obzirom na postojeću pisanu dokumentaciju, priloženu upravo po oštećeniku kao tužitelju uz kaznenu prijavu, za procjenjivanje osnovane sumnje o počinjenju inkriminiranog djela, ispitivanje oštećenika ne se ukazuje potrebnim i zaključak suda prvog stupnja nije preuranjen.

Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 398. stavak 4. ZKP/97 ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je na temelju članka 398. stavak 3 ZKP/97 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 7. veljače 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melanija Grgić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.