Revr-1374/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1374/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej i Jasne Guštek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz S., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u S., protiv tuženika „D.“ d.d., S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-205/10 od 9. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-46/07 od 15. srpnja 2009., u sjednici održanoj 29. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužna je tužena u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju svotu od 45.916,44 kn, na ime neisplaćenih plaća od 01. siječnja 1997.g. do zaključno 31. prosinca 2000.g., sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće, kako slijedi:

- na iznos od 960,74 kn od 15. veljače 1997.g. do isplate,

- na iznos od 960,74 kn od 15. ožujka 1997.g. do isplate,

- na iznos od 960,74 kn od 15. travnja 1997.g. do isplate,

- na iznos od 960,74 kn od 15. studenog 1997.g. do isplate,

- na iznos od 960,74 kn od 15. prosinca 1997.g. do isplate,

- na iznos od 960,74 kn od 15. siječnja 1998.g. do isplate,

- na iznos od 1.096,00 kn od 15. veljače 1998.g. do isplate,

- na iznos od 1.096,00 kn od 15. ožujka 1998.g. do isplate,

- na iznos od 1.096,00 kn od 15. travnja 1998.g. do isplate,

- na iznos od 1.096,00 kn od 15. svibnja 1998.g. do isplate,

- na iznos od 1.096,00 kn od 15. lipnja 1998.g. do isplate,

- na iznos od 1.096,00 kn od 15. srpnja 1998.g. do isplate,

- na iznos od 1.096,00 kn od 15. kolovoza 1998.g. do isplate,

- na iznos od 1.096,00 kn od 15. rujna 1998.g. do isplate,

- na iznos od 1.096,00 kn od 15. listopada 1998.g. do isplate,

- na iznos od 1.096,00 kn od 15. studenog 1998.g. do isplate,

- na iznos od 1.096,00 kn od 15. prosinca 1998.g. do isplate,

- na iznos od 1.096,00 kn od 15. siječnja 1999.g. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 15. veljače 1999.g. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 15. ožujka 1999.g. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 15. travnja 1999.g. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 15. kolovoza 1999.g. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 15. rujna 1999.g. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 15. listopada 1999.g. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 15. studenog 1999.g. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 15. prosinca 1999.g. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 15. siječnja 2000.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,00 kn od 15. veljače 2000.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,00 kn od 15. ožujka 2000.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,00 kn od 15. travnja 2000.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,00 kn od 15. svibnja 2000.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,00 kn od 15. lipnja 2000.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,00 kn od 15. srpnja 2000.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,00 kn od 15. kolovoza 2000.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,00 kn od 15. rujna 2000.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,00 kn od 15. listopada 2000.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,00 kn od 15. studenog 2000.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,00 kn od 15. prosinca 2000.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,00 kn od 15. siječnja 2001.g. do isplate.

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koja glasi:

„Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja određuje se privremena mjera zabranom raspolaganja novčanim sredstvima na računu tužitelja br. 2500009-… kod „H. A. A. B.“ d.d. Z. u iznosu od 45.916,44 kn sa nuzgredicama.

Ova privremena mjeru stupa na snagu odmah i traje do pravomoćnog okončanja ovog spora.

Ovu privremenu mjeru izvršit će FINA, Podružnica S..“

Drugostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

„Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda i rješenje.“

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude i rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti drugostupanjsku odluku prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu parničnog troška.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 100.000,00 kn.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu reviziju podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 45.916,44 kn s osnove razlike plaće.

Materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. ZPP je:

- odgovara li tuženik kao član dioničkog društva u smislu čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93 i dr. – dalje: ZTD) za obveze toga društva zbog toga što je preuzeo imovinu društva bez plaćanja naknade?

O tom materijalnopravnom pitanju zbog kojeg je revizija podnesena ovaj revizijski sud zauzeo je već shvaćanje u presudi poslovni broj Revr-683/07 od 22. siječnja 2008. u kojoj je revizija odbijena kao neosnovana podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5467/06 od 4. svibnja 2007., kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate.

Prema zauzetom pravnom shvaćanju ne postoji odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 10. ZTD (tako i u odlukama poslovni broj Revr-295/07 i Revr-285/09).

Prema tome, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda pa revizija tužitelja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.

Svi ostali revizijski navodi ne upućuju na postojanje takvih razloga zbog kojih bi revizija bila dopuštena.

Pri tome treba istaći da niz istaknutih prigovora bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku sve kada bi i bilo ostvareno njihovo postojanje, to samo po sebi ne bi predstavljalo razlog za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, a u reviziji se u svezi s tim niti ne obrazlažu daljnje pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu citiranih zakonskih odredaba.

Materijalnopravno pitanje kao što je pitanje sklapanja nagodbe sadržaj i izvršene isplate po toj nagodbi ovise o činjeničnom i pravnom supstratu svakog konkretnog predmeta, pa osim što se ona, načelno, ne bi ni mogla smatrati pitanjima od važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a iz samog nabrajanja brojeva određenih predmeta niti ne proizlazi da se odluke u tim predmetima temelje na istom činjeničnom i pravnom supstratu.

U reviziji istaknuti brojni prigovori činjenične naravi ne mogu biti razlogom za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Na temelju izloženog proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke koje bi činile dopuštenom reviziju tužitelja prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP, pa je sukladno tome, a pozivom na odredbe čl. 392. st. 2. ZPP reviziju tužitelja protiv pobijane presude trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka (tzv. redovna revizija) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješavanju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema st. 3. tog članka u tzv. izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije protiv presude, odnosno u ovom slučaju rješenja potrebno je da su se kumulativno ostvarile propisane pretpostavke:

1. da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se podnosi

2. da se radi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu

3. da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U podnesenoj reviziji protiv navedenog rješenja ne samo da nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je ona podnesena već takvo pitanje nije čak ni opisno naznačeno zbog čega ovaj sud i ne može znati zbog kojeg pravnog pitanja se revizija izjavljuje.

Kako dakle, podnesena revizija protiv rješenja ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost tzv. izvanredne revizije u odnosu na pobijano rješenje istu je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. ZPP.

U Zagrebu 29. rujna 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.