II Kž-260/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 260/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi opt. F. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. lipnja 2015. broj Kv-I-230/15 (K-83/14), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. srpnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. F. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. F. Š., opt. I. T. i opt. K. M., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ/97 i kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ/97, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv opt. F. Š. iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. F. Š. po branitelju S. M., odvjetniku iz Z., bez navođenja žalbenih osnova te s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ispunjene sve pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv opt. F. Š. iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

II Kž 260/15-4

Naime, kada se uz postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane čl. 123. st. 1. ZKP/08, koja proizlazi iz potvrđene optužnice, u obzir uzme da je opt. F. Š. već pravomoćno osuđivan zbog kaznenih djela razbojništva i oduzimanja tuđe pokretne stvari, dakle, zbog imovinskih kaznenih djela kakvo je i ono za koje se tereti u ovom postupku, time da je ovdje osnovano sumnjiv da je kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ/97 i krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. KZ/97 počinio nedugo nakon izdržane jedinstvene kazne zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca iz prethodne pravomoćne presude, kao i to da se radi o osobi koja je nezaposlena i bez imovine, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, i to osobito onih imovinskog karaktera, u slučaju puštanja tog optuženika na slobodu.

Što se tiče žalbenog prigovora optuženika da je istražni zatvor krajnja, najteža i supsidijarna mjera, napominje se da je optuženiku pravomoćnim prvostupanjskim rješenjem od 10. studenog 2014. broj Kv-I-394/14 određeno jamstvo u iznosu 75.000,00 kuna jer je prvostupanjski sud ocijenio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju može ostvariti i blažom mjerom. Druga je stvar što je ono ostalo nerealizirano isključivo zbog neaktivnosti optuženika.

Imajući, nadalje, na umu razmjer između težine kaznenih djela za koja se opt. F. Š. ovdje tereti, kazne koja se, prema podacima kojima sud raspolaže, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora s obzirom na izložene okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani tog optuženika, prvostupanjski sud je također pravilno zaključio da njegovim dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru za sada nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP/08, a nije ni, kako to ističe optuženik u svojoj žalbi, ugroženo njegovo pravo na slobodu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske. Uzevši, međutim, u obzir da je sud u postupcima u kojima je određen istražni zatvor dužan postupati posebno žurno jer je ustavno pravo optuženika koji je lišen slobode da sud u najkraćem roku odluči o optužbi protiv njega, zbog čega se od suda u takvim predmetima traži posebna marnost u radu, prvostupanjskom sudu se ponovno ukazuje da u daljnjem tijeku postupka na to pazi s posebnom pozornošću.

Budući da žalba opt. F. Š. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene ni povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. srpnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Ranko Marijan, v.r.