Revr-1319/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1319/15-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. C. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. P. Š., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-716/14-2 od 17. ožujka 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5305/11-30 od 28. veljače 2014., u sjednici održanoj 29. studenoga 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja I. C. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 716/14-2 od 17. ožujka 2015. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5305/11-30 od 28. veljače 2014. u pobijanom dijelu pod stavkom I, II, III i VI izreke odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja I. C. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 716/14-2 od 17. ožujka 2015. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5305/11-30 od 28. veljače 2014. u dijelu odluke o troškovima postupka pod stavkom VIII izreke i troškovima žalbenog postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika-protutužitelja B. d.o.o. iz Z., ... o otkazu ugovora o radu od 20. listopada 2011.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju B. d.o.o. iz Z., ... vratiti tužitelja-protutuženika I. C. iz K., ... na rad i to na radno mjesto mesara, sukladno Ugovoru o radu od 26. studenog 2001.

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju B. d.o.o. iz Z., ... isplatiti tužitelju-protutuženiku I.

C. iz

K.,

...

iznos

od:

93.453,62

kn

(devedesetritisućečetiristopedesettrikuneišezdesetdvijelipe) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 8.090,10 kn od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

- iznos od 2.731,13 kn od 15. siječnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.613,00 kn od 15. veljače 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.727,06 kn od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.674,50 kn od 15. travnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.727,06 kn od 15. svibnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.675,75 kn od 15. lipnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.808,13 kn od 15. srpnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.692,32 kn od 15. kolovoza 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.613,36 kn od 15. rujna 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.814,42 kn od 15. listopada 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.763,07 kn od 15. studenog 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.500,92 kn od 15. prosinca 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.513,50 kn od 15. siječnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.627,08 kn od 15. veljače 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.677,03 kn od 15. ožujka 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.808,14 kn od 15. travnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.692,32 kn od 15. svibnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.459,09 kn od 15. lipnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.477,81 kn od 15. srpnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.734,38 kn od 15. kolovoza 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.247,78 kn od 15. rujna 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.724,99 kn od 15. listopada 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.790,38 kn od 15. studenog 2013. pa do isplate,

- iznos od 8.090,10 kn od 15. prosinca 2013. pa do isplate,

- iznos od 8.090,10 kn od 15. siječnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 8.090,10 kn od 15. veljače 2014. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem potražuje naknadu plaće u iznosu od 8.090,10 kn mjesečno za razdoblje od veljače 2014. pa sve do ponovnog vraćanja na rad s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

V. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"I. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 26.11.2001. između tužitelja-protutuženika I. C. iz K., ... i tuženika-protutužitelja B. d.o.o., iz Z., ..., s danom 21.10.2011.

II. Tužitelj-protutuženik dužan je tuženiku-protutužitelju naknaditi trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana."

VI. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 23.125,00 kn (dvadesettriisućestodvadesetpetkunakuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2014. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u roku od 8 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja-protututuženika za naknadom parničnih troškova u preostalom dijelu u iznosu od 10.937,50 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom parničnih troškova u cijelosti."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5305/11-30 od 28. veljače u pobijanom dijelu, u stavku V. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5305/11- 30 od 28. veljače u pobijanom dijelu, u stavku I, II, III, VI i VIII izreke i sudi:

Odbija s dio tužbenog zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika-protutužitelja B. d.o.o. iz Z., ... o otkazu ugovora o radu od 20. listopada 2011.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju B. d.o.o. iz Z., ... vratiti tužitelja-protutuženika I. C. iz K., ... na rad i to na radno mjesto mesara, sukladno Ugovoru o radu od 26. studenog 2001.

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju B. d.o.o. iz Z., ... isplatiti tužitelju- protutuženiku I. C. iz K., ... iznos od: 93.453,62 kn (devedesetritisućečetiristopedesettrikuneišezdesetdvijelipe) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 8.090,10 kn od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

- iznos od 2.731,13 kn od 15. siječnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.613,00 kn od 15. veljače 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.727,06 kn od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.674,50 kn od 15. travnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.727,06 kn od 15. svibnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.675,75 kn od 15. lipnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.808,13 kn od 15. srpnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.692,32 kn od 15. kolovoza 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.613,36 kn od 15. rujna 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.814,42 kn od 15. listopada 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.763,07 kn od 15. studenog 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.500,92 kn od 15. prosinca 2012. pa do isplate,

- iznos od 2.513,50 kn od 15. siječnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.627,08 kn od 15. veljače 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.677,03 kn od 15. ožujka 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.808,14 kn od 15. travnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.692,32 kn od 15. svibnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.459,09 kn od 15. lipnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.477,81 kn od 15. srpnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.734,38 kn od 15. kolovoza 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.247,78 kn od 15. rujna 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.724,99 kn od 15. listopada 2013. pa do isplate,

- iznos od 2.790,38 kn od 15. studenog 2013. pa do isplate,

- iznos od 8.090,10 kn od 15. prosinca 2013. pa do isplate,

- iznos od 8.090,10 kn od 15. siječnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 8.090,10 kn od 15. veljače 2014. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

VI. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 23.125,00 kn (dvadesettriisućestodvadesetpetkunakuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2014. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u roku od 8 dana."

Nalaže se tužitelju-protutuženiku da naknadi tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.562,50 kn u roku 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da nadoknadi tuženiku-protutužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn u roku od 8 dana."

Protiv navedene presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju, preinači pobijanu presudu na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi presudu suda prvog stupnja, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije osnovana, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka nedopuštena.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja presuda suda drugog stupnja sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama presude sud drugog stupnja daje valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Navode tužitelja kojima drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju presude, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom Odluke o otkazu Ugovora o radu od 20. listopada 2011. kojom je tuženik izvanredno otkazao tužitelju Ugovor o radu od 26. studenoga 2001., da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto mesara i naknaditi mu plaću u iznosima, u visini pobliže navedenim u izreci presude te mu isplaćivati naknadu plaće, u visini pobliže navedenoj u izreci presude za razdoblje od veljače 2014. do vraćanja na rad te protutužbeni zahtjev tuženika radi raskida ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tuženika kao i zahtjev za naknadom troškova postupka.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda koja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja proizlazi:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu 26. studenoga 2001. na radnom mjestu mesara te da je tuženik 20. listopada 2011. donio odluku o otkazu ugovora o radu koja sadržajno predstavlja Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

- da iz Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da se ugovor otkazuje zbog osobito teške povrede radne obveze bez prava na otkazni ugovoreni rok i da radni odnos prestaje dostavom otkaza,

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj 16. listopada 2011. nakon smjene prilikom redovne kontrole radnika od strane djelatnika čuvarske službe zatečen pri manipulaciji osobnom kupovinom na način da fizički kupljena roba i račun nisu međusobno odgovarali budući je tužitelj za vlastite potrebe uzeo dijelove svinjskog mesa namijenjenog za otpis i etiketirao ih kao svinjsku kožu te je na taj način robu u vrijednosti od 133,47 kuna platio 6,63 kuna,

- da je prema obrazloženju navedene odluke Odluke o otkazu tužitelj navedeno priznao time da je izjavio da to redovito činio kako za osobne potrebe tako i za potrebe kupaca,

- da su tužitelj kao i ostali mesari po usmenom odobrenju neposredno nadređenog rukovoditelja kosti, kožu i ostalo meso namijenjeno za otpis kupcima koji su to tražili prodavali za pse pod šiframa za kožu ili kosti kao i za vlastite potrebe,

- da tuženik nije pisanim uputama uredio proceduru utvrđivanja mesa namijenjenog za otpis, niti je u pisanom obliku uredio postupanje s takvim mesom,

U skladu s navedenim utvrđenjima sud prvog stupnja ocjenjuje da je pobijana odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena jer tuženik kao poslodavac nije dokazao da je u konkretnom slučaju došlo do osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i zbog koje nastavak radnog odnosa uz uvažavanje okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć.

Naime, sud prvog stupnja u odnosu na tvrdnju tuženika da je tužitelj kao kvalificirani mesar morao znati proceduru postupanja s mesom namijenjenom za otpis, pa je tako morao znati i da se takvo meso ne smije prodavati za ljudsku uporabu, a koje sud prihvaća, ocjenjuje da na temelju izvedenih dokaza nije ni utvrđeno da je tužitelj meso namijenjeno za otpis prodavao za ljudsku upotrebu, niti mu je takva povreda radne obveze stavljena na teret, već je meso namijenjeno za otpis kupio isključivo za potrebe prehrane svog psa. Stoga, da takvo postupanje tužitelja ne predstavlja onakvu povredu obveze iz radnog odnosa koju pretpostavlja čl. 108. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR), a koja bi u konačnici rezultirala izvanrednim otkazom ugovora o radu.

Drugostupanjski sud, pak, ocjenjuje da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. listopada 2011. zakonita te da tužitelju nije povrijeđeno pravo iz radnog odnosa. Shvaćanje je suda drugog stupnja da u okolnostima činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, posebno pisane izjave tužitelja od 16. listopada 2011., sačinjene upravo istog dana kada je i uočeno predmetno postupanje tužitelja, kao i iz iskaza djelatnika čuvarske službe Ž. M. ne proizlazi da je tužitelj prilikom kontrole robe naveo da je predmetno postupanje bilo i odobreno od strane neposredno nadređene osobe, zaključak prvostupanjskog suda o nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu nije pravilan. To i iz razloga jer sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da je upravo tuženik imao zaključen ugovor s tvrtkom A. d.d. radi obavljanja preuzimanja, deambalaže, prijevoza i toplinske prerade bivše hrane tuženika. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja i svjesnog postupanja tužitelja protivno obvezi iz radnog odnosa, sud drugog stupnja ocjenjuje da postupanje tužitelja predstavlja osobito važnu činjenicu koja dovodi do gubitka povjerenja poslodavca u radnika zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć zbog čega preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev.

I prema ocjeni ovoga suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prvostupanjsku presudu preinačio i tužbeni zahtjev odbio.

Odredbom čl. 108. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Navedena zakonska odredba propisuje najteži oblik prestanka radnog odnosa (bez poštivanja otkaznog roka), jer se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu može donijeti samo u izuzetnom slučaju kada zbog grubog kršenja obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

U okolnostima konkretnog slučaja pravilna je ocjena drugostupanjskog suda, a koju ocjenu prihvaća i ovaj sud da postupanje tužitelja predstavlja skrivljeno i nedopušteno ponašanje odnosno takvu povredu radne obveze, a imajući u vidu da se radni odnos zasniva na poštivanju obveza i povjerenju, zbog kojeg su ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu obzirom da je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika i zbog kojeg gubitka povjerenja kao osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa radnika i poslodavca nastavak radnog odnosa nije moguć.

Obzirom na to da nisu ostvareni revizijski razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja podnesenu protiv drugostupanjske presude u dijelu odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu.

U odnosu na reviziju tužitelja protiv odluke o troškovima postupka valja navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

Na osnovu izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja podnesenu protiv odluke o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 29. studenoga 2017.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.