Legislator Case Law & Legislation
I Kž-153/2016-7 AI generated

Criminal appeal dismissed for one defendant but allowed for others due to procedural error and unclear facts.

Case Number I Kž-153/2016-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court dismissed the prosecutor's appeal against defendants T.P. and V.P. but allowed it against J.T., quashing the lower court's acquittal. The court found that while J.T. failed to act on a debt collection duty, the lower court erred in not proving the specific intent required for the crime. Conversely, the appeal against T.P. and V.P. was rejected because the lower court's verdict contained a fatal procedural flaw by failing to describe the specific acts constituting their alleged crime, rendering the decision unintelligible and voidable on its own.

Legislator headnote

AI generated

Članci 337. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. Kaznenog zakona; Članci 468. stavak 1. točka 11. i 476. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku: A second-instance court must quash a first-instance judgment if it fails to describe the specific acts constituting the crime, rendering the verdict unintelligible and violating the right to a fair trial.

Keywords

AI generated
abuse of position inducement to abuse procedural error unintelligible verdict criminal appeal second instance duty of care

Cited Legislation

AI generated
Article 337, paragraph 4 in conjunction with paragraph 1 of the Criminal Law
Article 37 of the Criminal Law
Article 158, paragraph 3 of the Criminal Procedure Act
Article 149, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 468, paragraph 1, point 11 of the Criminal Procedure Act
Article 476, paragraph 1, point 1 of the Criminal Procedure Act
Article 483, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 153/2016-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. T. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05.

– ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećenog kao tužitelja pravne osobe C. b. d.d. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 22. prosinca 2015. broj K-29/2015, u sjednici održanoj 10. srpnja 2019., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog J. T., branitelja optuženog J. T., odvjetnika H. G. i opunomoćenika oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva C. b. d.d., odvjetnika Z. V.,

r i j e š i o j e :

I. Odbacuje se žalba državnog odvjetnika u odnosu na optuženog T. P. i optuženu V. P. kao nedopuštena.

II. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika u odnosu na optuženog J. T., ukida se pobijana presuda i predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

III. U povodu žalbe oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva C. b. d.d., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u odnosu na optuženog T. P. i optuženu V. P. te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Uslijed te odluke žalba oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva C. b. d.d. je bespredmetna.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 22. prosinca 2015., broj K-29/2015 optuženi J. T. oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti –

I Kž 153/2016-7

zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., a optuženi T. P. i optužena V. P. oslobođeni su optužbe da su počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti – poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/97.

Na temelju članka 158. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.-14.) oštećena C. b. d.d. Z s imovinskopravnim zahtjevom upućena je na parnicu.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08.-14. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude pravodobno su žalbe podnijeli državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i oštećeni kao tužitelj trgovačko društvo C. b. d.d., iz Z. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi J. T. putem branitelja, odvjetnika K. H. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.-17.) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednici drugostupanjskog vijeća prisustvovali su optuženi J. T., branitelj optuženog J. T., odvjetnik H. G. i opunomoćenik oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva C. b. d.d., odvjetnik Z. V., dok zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, iako uredno pozvan, sjednici nije pristupio, pa je ista temeljem članka 475. stavka 4. ZKP/08.-17. održana u njegovoj odsutnosti.

Žalba državnog odvjetnika je u odnosu na optužene T. P. i V. P. nedopuštena, dok je u odnosu na optuženog J. T. osnovana, a žalba oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva C. b. d.d. iz Z. je bespredmetna.

U odnosu na točku I. izreke rješenja:

U ovom kaznenom predmetu koji je vođen pred Županijskim sudom u Osijeku vodio se kazneni postupak protiv optuženog J. T. zbog kaznenog dijela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u O. (dalje: ŽDO O.) od 29. prosinca 2006., broj K-DO-58/05, a kako je to činjenično i pravno opisano u podnesku od 5. svibnja 2009. (list 585-587 spisa predmeta), kojim je prvobitno podignuta optužnica izmijenjena, te protiv optuženog T. P. i optužene V. P. zbog kaznenog dijela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/97., povodom optužnice

I Kž 153/2016-7

oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva C. b. d.d. iz Z., a koji je preuzeo kazneni progon u odnosu na ove optuženike, nakon što je dana 13. svibnja 2009. ŽDO O. odustao od kaznenog progona u odnosu na ove optuženike zbog navedenih kaznenih djela, a kako je to činjenično i pravno opisano pod točkom 1. optužnice ŽDO O. od 29. prosinca 2006., broj K-DO-58/05, pri čemu je oštećeni kao tužitelj, nastavljajući kazneni progon, ostao u cijelosti kod činjeničnih i pravnih inkriminacija navedenih u točki 1. podignute optužnice.

Dakle, u ovom konkretnom slučaju za optuženog J. T. ovlašteni tužitelj je ŽDO u O., a za optužene T. P. i V. P. ovlašteni tužitelj je oštećeni kao tužitelj trgovačko društvo C. b. d.d. iz Z.

Stoga u situaciji kada je državni odvjetnik odustao od kaznenog progona u odnosu na optužene T. i V. P. i do završetka rasprave nije ponovno preuzeo progon i zastupanje optužbe u odnosu na navedene optuženike, isti nije ovlašten podnositi žalbu i u odnosu na ove optuženike, već jedino i isključivo u odnosu na optuženog J. T., s obzirom da je samo prema njemu ovlašteni tužitelj u ovom kaznenom predmetu.

Budući da iz sadržaja podnesene žalbe proizlazi da je ista, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, izjavljena i u odnosu na optuženog T. P. i u odnosu na optuženu V. P., to se u konkretnoj situaciji, u tom dijelu, radi o žalbi koju je podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe (članak 481. stavak 2. ZKP/08.-17.), pa je istu, u odnosu na navedene optuženike, trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

U odnosu na točku II. izreke:

Državni odvjetnik se u odnosu na optuženog J. T. također žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17., navodeći da su pojedini dijelovi obrazloženja nerazumljivi, a razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, u čemu međutim, nije u pravu budući je sud prvog stupnja dao jasne i točno određene razloge u odnosu na odlučne činjenice, a neprihvaćanje tih razloga od strane državnog odvjetnika je u stvari žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će kasnije biti više govora, kada će se razmatrati ova žalbena osnova.

Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je jasno naveo iz kojih razloga donosi oslobađajuću presudu pri čemu je detaljno interpretirao, a potom i analizirao sve provedene dokaze i na temelju takve analize dokazne građe donio zaključak o nedokazanosti počinjenja djela koja su optuženicima stavljena na teret podignutim optužnicama, a sasvim je druga stvar jesu li takvi zaključci suda prvog stupnja ispravni.

Stoga nije ostvarena povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17., kako to pogrešno ističe državni odvjetnik, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-17. nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u odnosu na opt. T.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je u odnosu na optuženog J. T. činjenično stanje, barem za sada, pogrešno utvrđeno u dijelu u kojem prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano da bi isti počinio kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97.

I Kž 153/2016-7

Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, a nakon analize dokaznog postupka, navodi kako je nemoguće zaključiti da je optuženi J. T. svojom radnjom, odnosno izdavanjem „Izjave o prvenstvu pri uknjižbi založnog prava“ onemogućio naplatu C. b. d.d. za dug koji je imalo trgovačko društvo M. u iznosu od 285.229,46 kuna, obrazlažući to činjenicom da je nekretnina na kojoj je bilo uknjiženo založno pravo i koja je procijenjena na vrijednost od preko 3 milijuna kuna bila dovoljna da se namire potraživanja i S. b. d.d. (1.409.702,00 kuna) i C. b. d.d. (285.229,46 kuna), pa zbog toga nije našao dokazanim da bi isti počinio terećeno kazneno djelo.

Za sada je takav zaključak prvostupanjskog suda preuranjen i suprotan utvrđenom činjeničnom stanju.

Naime, sud prvog stupnja u potpunosti zanemaruje činjenicu da je optuženi J. T., kao direktor Filijale Đ., C. b. d.d. Z., između ostalog, bio dužan voditi računa i o pravodobnoj naplati potraživanja, pa tako i potraživanja koje je banka imala prema društvu M. U situaciji kada je navedeno društvo imalo poteškoća u poslovanju i servisiranju svojih dugovanja, a zbog čega mu je i odobren kredit H. b. o. r. (dalje: …) posredstvom S. b. d.d. u iznosu od 400.000,00 DEM, optuženom J. T. je, imajući u vidu njegovo dugogodišnje iskustvo u bankarskom poslovanju, bilo potpuno jasno da se s navedenim kreditom neće moći vratiti kredit koji je prethodno podignut kod C. b. d.d., s obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o strogo namjenskom kreditu, te da potpisujući izjavu o prepuštanju redoslijeda u hipotekama u korist S. b. d.d. dovodi u pitanje, odnosno onemogućuje C. b. d.d. da naplati svoju tražbinu, jer je već u tom trenutku navedeno društvo bilo potpuno nesposobno za vraćanje kredita C. b. d.d. Osim toga prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri i s dovoljno pažnje cijenio onaj dio iskaza svjedoka V. K., koji je do konca 2000. bio predsjednik Uprave C b. d.d. i koji je bio uključen u rješavanje financijskih problema s društvom M., a koji je u svom iskazu naveo da je, vezano za rješavanje tog problema, zaključena izvansudska nagodba između navedenog društva i banke, te da ga nakon proteka roka od 120 dana, koji je kao takav strogo preciziran u toj nagodbi, optuženi J. T. nije izvještavao o tome što se dešava s potraživanjem banke prema navedenom društvu. Pritom sud prvog stupnja također nije imao u vidu činjenicu da je optuženi J. T., kao direktor Filijale Đ., bio zadužen i za vođenje brige o pravodobnoj naplati potraživanja, te da je u trenutku proteka roka od 120 dana bio dužan poduzeti sve zakonom propisane radnje, a kako bi se navedeno dospjelo potraživanje naplatilo i kako za banku uslijed nemogućnosti naplate ne bi nastala šteta, a što on u tom trenutku, a niti u kasnijem razdoblju, nije učinio, niti je u tom pogledu bilo što poduzeo.

Stoga, barem za sada, pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da nije dokazano da bi optuženi J. T. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom.

U odnosu na točku III. izreke:

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva C. b. d.d., a koja je izjavljena u odnosu na optuženog T. P. i optuženu V. P., našao da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17., a na koju drugostupanjski sud, prema odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-17. pazi po službenoj dužnosti, uslijed čega je žalba oštećenog kao tužitelja bespredmetna.

I Kž 153/2016-7

Naime, u činjeničnom opisu izreke pobijane presude u odnosu na optuženog T. P. i optuženu V. P. nisu uopće navedene, a niti su precizirane radnje izvršenja kaznenog djela koja se stavljaju na teret ovim optuženicima, koje bi kao takve predstavljale bitna obilježja kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, iako se u zakonskom opisu izreke pobijane presude izričito navodi kako su ovi optuženici s namjerom potakli optuženog J. T. da kao odgovorna osoba s ciljem da drugima pribavi znatnu imovinsku korist iskoristio svoje ovlasti, a time je i pribavljena znatna imovinska korist, zbog čega je navedeno kazneno djelo pravno i kvalificirano kao kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/97.

S obzirom na navedeno, po ocijeni drugostupanjskog suda, izreka pobijane presude je zbog navedenog nedostatka nerazumljiva i proturječna sama sebi, i to upravo zbog kontradiktornosti između činjeničnog i pravnog opisa kaznenih djela koja se stavljaju na teret optuženom T. P. i optuženoj V. P., zbog čega se ista u tom dijelu ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17.

Budući da je pobijana presuda, u dijelu koji se odnosi na optužene T. i V. P., ukinuta zbog naprijed navedene postupovne povrede, i to po službenoj dužnosti, to je u ovom trenutku žalba oštećenog kao tužitelja, izjavljena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bespredmetna.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke, ponovno će izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze te ih nakon toga ocijeniti pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na taj način utvrditi pravno relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu i na zakonu osnovanu presudu.

Zbog svega naprijed iznesenog, a na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-17. riješeno je kao pod točkama I., II. i III. izreke rješenja.

Zagreb, 10. srpnja 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.