Rev-2303/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2303/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Vladimira Drakulić, Vesne Milošević i Jakoba Miletić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: B. S. iz S., B. I. iz H., M. I. iz H., K. S. iz H., K. J. iz H., K. D. iz G., G. M. iz H., B. M. iz H., M. D. iz H., te M. mldb. S., zastupane po majci i z.z. M. B., oboje iz H., svi zastupani po H. B., odvjetnici iz L., protiv tuženika I. R. iz O., kojeg zastupa Z. Z., odvjetnik iz S., radi predaje nekretnine, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 18. siječnja 1993. br. Gž-69/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 27. listopada 1992. br. P-93/92, u sjednici održanoj dana 31. kolovoza 1994.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Okružnog suda u Varaždinu br. Gž-69/93 od 18. siječnja 1993. odbija se.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Varaždinu br. Gž-69/93 od 18.1. 1993. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog suda u Ludbregu br. P-93/92 od 27. X. 1992., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za predaju u (vlasnički) posjed nekretnina opisanih u izreci, slobodnih od osoba i stvari.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se ista preinači i tužbeni zahtjev usvoji ili da se ukine.

U odgovoru na reviziju tuženik poriče revizijske navode i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u granicama razloga iz čl. 386. ZPP i utvrdio je da je ista donesena u postupku u kojem nisu povrijeđene odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

U ovom sporu radi zaštite prava vlasništva po čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničko- pravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91; dalje: ZOVO), u reviziji je sporno jesu li sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 37. st. 1. i 2. ZOVO) kada tužiteljima nisu pružili zatraženu zaštitu i tužbeni zahtjev za predaju spornih nekretnina odbili.

Prema odredbama čl. 37. ZOVO, vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povrat individualno određene stvari (st. 1.), s tim što vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povrat traži ima pravo vlasništva te da se stvar nalazi u faktičnoj vlasti tuženoga (st. 2.).

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su utvrdili ovo relevantno činjenično stanje:

- da je pravna prednica tužitelja M. K. nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva (kč. br. 257 upisana u z.k.ul. br. 1972 k.o. Ludbreg, kuću i dvorište) prodala tuženiku ugovorom od 28. V. 1990.;

- da je tuženik pravnoj prednici tužitelja isplatio ugovorenu prodajnu cijenu u cijelosti i da je pravna prednica tužitelja ove nekretnine tuženiku predala u posjed;

- da je pravna prednica tužitelja M. K. umrla.

Na temelju ovog činjeničnog stanja, sudovi su pravilno odlučili da tužitelji, po osnovi nasljeđivanja iza pok. Marije K., a na kojoj zakonskoj osnovi tužitelji isključivo temelje svoje tvrdnje o pravu vlasništva, nisu stekli pravo vlasništva spornih nekretnina, jer te nekretnine nisu činile ostavinu pok. M. K. (arg. iz čl. 2. Zakona o nasljeđivanju).

Kako tužitelji, dakle, nisu dokazali da su vlasnici nekretnina čiji povrat traže (naprotiv, utvrđeno je da nisu vlasnici), sudovi su pravilno primijenili citirane odredbe iz st. 1. i 2. čl. 37. ZOVO kada su tužbeni zahtjev kao neosnovan odbili.

Revizijski se navodi tiču činjeničnog stanja, pa kao nedopušteni nisu ocijenjeni (arg. iz čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 31. kolovoza 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.