Rev-31/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-31/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Borisa Guttmanna, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak- Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. A. iz Z., koju zastupa M. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 4. srpnja 1995. godine br. Gž-9160/94-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1994. godine br. Pn-534/94, u sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljici na ime naknade štete 57.000,00 kn sa zateznim kamatama od 21. lipnja 1994.g. do isplate i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 5.292,00 kn, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 51.000,00 kn odbijen. Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tuženik obvezan tužiteljici povrh iznosa od 57.000,00 kn s kamatama platiti još 2.000,00 kn s kamatama od 21. lipnja 1994.g. do isplate, a potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 49.000,00 kn s kamatama.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače ili da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženi na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica u prometnoj nezgodi 10. studenog 1993. godine u Z. zadobila trzajnu ozljedu vratne kralješnice, potres mozga, ranu razderotinu čela,

natučenje i udarnikrvni podljev lijevog koljena. Zbog tih ozljeda liječena je na Klinici za traumatologiju u Z. gdje je izvršeno snimanje i stavljena imobilizacija. Nakon otpuštanja upućena je na kućnu njegu uz upute redovne ambulantne kontrole kod kirurga iste bolnice te neurologa KBC R.

Usprkos provedenog liječenja, trzajna ozljeda vratne kralješnice zaliječena je uz trajne posljedice u vidu umjerene bolnosti i ograničenosti pokreta, te bolova i trnaca duž obje ruke. Pretrpljeni potres mozga zaliječen je uz trajne posljedice u vidu tzv. posttraumatske encefalopatije (glavobolja, brže psihičko umaranje, otežana koncentracija, nervoza).

Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 8-10 dana, srednjeg intenziteta povremeno oko 10 dana, te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od 2-3 mjeseca.

Pretrpjela je i tzv. primarni strah jačeg intenziteta kratkog trajanja, a nakon toga trpjela je tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3-4 dana, zatim strah srednjeg intenziteta u trajanju od 8-10 dana, a nakon toga tzv. kasni strah u trajanju od 2 mjeseca. Trajne posljedice zadobivenih ozljeda smanjile su opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 20%. Nakon liječenja kod tužiteljice je ostao ožiljak iznad lijeve obrve, linijski dugačak 2 cm, nešto tamniji od okolne kože, a što čini naruženost srednjeg stupnja.

Odgovornost tuženika za štetu u konkretnom slučaju nije sporna.

Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 53,73/91, 3/94) tužiteljici je dosuđena novčana naknada za fizičke bolove u iznosu 12.000,00 kn, strah u iznosu 5.000,00 kn, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu 26.000,00 kn, te po osnovi naruženosti 13.000,00 kn, s kamatama, imajući pri tome u vidu intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, stupanj smanjenja njezine životne aktivnosti, životnu dob (19 godina u vrijeme štetnog događaja), i zanimanje (ekonomist), kao i utvrđeni stupanj naruženosti.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odbili tužiteljičin odštetni zahtjev preko navedenih iznosa. Za istaći je da je novčana naknada u konkretnom slučaju pravilno odmjerena i za slučaju postojanja drugih okolnosti spomenutih u tužiteljičinoj žalbi protiv drugostupanjske presude (nelagodnosti u toku liječenja, osjetljivost povrijeđenih dijelova tijela, način nastanka tužiteljičine ozljede, različiti medicinski tretmani, utjecaj naruženosti na tužiteljičinu psihičku ravnotežu). Kako u konkretnom slučaju nije ostvaren istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a niti postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka koju tužiteljica vidi u tome što nisu prihvaćeni njezini žalbeni navodi, a niti je došlo do bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje u tekstu ZPP), valjalo je tužiteljičinu reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 5. svibnja 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.