Croatian Supreme Court dismisses appeal in property dispute where claim value under 50,000 dinars. Appeal inadmissible due to monetary threshold. Court applies transitional rules for post-1982 appeals.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by S.D. against a final second-instance judgment regarding property rights. The appellant argued for recognition of usage rights and possession of a garden portion, while the lower courts confirmed the first-instance rejection of these claims. The court ruled the appeal inadmissible because the disputed property value did not exceed 50,000 dinars, the statutory threshold for appeals in non-monetary cases under the applicable transitional laws.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku; čl. 2. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o parničnom postupku: Appeals in property disputes are inadmissible if the claim value does not exceed 50,000 dinars, and transitional rules apply to appeals filed after the new law's enactment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 794/1993-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.R. iz O., koju zastupa B.R., odvjetnica u O., protiv tuženika Đo. i S.D. oboje iz O., koje zastupa Đ.D., te tužitelja Đ. i S.D., protiv tuženice M.R., radi priznanja prava vlasništva i predaje u posjed, rješavajući reviziju tuženice i protutužiteljice S.D. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 24. siječnja 1991. br. Gž-3420/89-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. lipnja 1989. br. P-467/79-69, u sjednici održanoj dana 19. listopada 1993.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija tuženice i protutužiteljice S.D. kao nedopuštena.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvoga stupnja odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika Đ. i S.D. da je tužiteljica M.R. dužna tuženici S.D. priznati pravo trajnog korištenja dijela vrta, da se pomakne sadašnja međna linija te da je M.R. dužna S.D. spornu površinu predati u posjed, dok se tužba M.R. smatra povučenom.
Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.
Protiv presude suda drugoga stupnja S.D. je izjavila reviziju.
Tužiteljica i protutuženica M.R. nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.
Revizija nije dopuštena.
Tuženica i protutužiteljica S.D. je predala svoju protutužbu sudu 1972. godine u kojoj je kao vrijednost predmeta spora navela iznos od 1.000 tadašnjih dinara.
Po odredbi čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe kao što je slučaj u ovom sporu ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 5.000 tadašnjih dinara. U konkretnom predmetu treba radi ocjene dopustivosti revizije po vrijednosnom kriteriju primijeniti Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 69/82) koji je stupio na snagu 27. studena 1982. godine.
U čl. 2. toga zakona određuje se da u čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku broj 5.000 tadašnjih dinara zamjenjuje se brojem 50.000 tadašnjih dinara, dok u čl. 11. st. 3. istoga zakona je određeno da o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke suda drugoga stupnja donijete prije stupanja na snagu toga zakona rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu toga zakona.
U ovom predmetu presuda suda drugoga stupnja donijeta je dana 24. siječnja 1991. godine, dakle nakon stupanja na snagu spomenutog zakona, pa treba primijeniti njegove odredbe.
Kako vrijednost predmeta spora koju je protutužiteljica i tuženica označila u svojoj protutužbi ne prelazi 50.000 prijašnjih dinara, to njezina revizija nije dopuštena, pa ju je kao takvu trebalo odbaciti (čl. 392. ZPP).
U Zagrebu, 19. listopada 1993.
Predsjednik vijeća:
August Husinec, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
/Štefica Klepac/