Revr-955/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 955/13-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Ć. iz Z., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. t. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćnicima N. S. R. i M. Š., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj 50 Gžr- 670/13-2 od 16. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2642/11-34 od 28. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila utvrđenje nedopustivosti Odluke o otkazu Ugovora o radu od 9. ožujka 2006., te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na prijašnje radno mjesto menadžera za marketinšku strategiju u Sektoru za marketinšku strategiju, cijene i istraživanje tržišta ili odgovarajuće radno mjesto, a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim kamatama. U toč. II/ izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.446,25 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2012. pa do isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači obje nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Temeljem odredbe čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu nakon isteka probnog rada, a slijedom toga predmet spora su i zahtjevi tužiteljice za vraćanje na rad i prijašnje radno mjesto ili drugo odgovarajuće radno mjesto. U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica dana 12. rujna 2005. s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto menadžera za marketinšku strategiju u Sektoru za marketinšku strategiju, cijene i istraživanje tržišta uz ugovoreni probni rad od šest mjeseci,

- da je tuženik dana 9. ožujka 2006. u vrijeme trajanja probnog rada, donio odluku o otkazu ugovora o radu navodeći kao razlog da tužiteljica nije zadovoljila u probnom roku,

- da tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu nije tužiteljici omogućio iznošenje obrane niti je tužiteljicu pismeno upozoravao na obveze iz radnog odnosa,

- da je kao razlog otkaza ugovora o radu tužiteljici navedeno da nije zadovoljila tijekom probnog roka, zbog toga što je ista imala nedostatak elastičnosti i diplomacije u komunikaciji s ostalim suradnicima, da je dolazila u sukob s ostalim zaposlenicima odnosno direktorima sektora, a što je sve dovelo do nemogućnosti obavljanja njenih radnih zadataka na zadovoljavajući način i što je ukupno rezultiralo negativnom ocjenom njenog rada od strane Povjerenstva za ocjenu.

Tužiteljica u reviziji između ostalog navodi i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali nigdje točno ne ukazuje o kojoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka bi se radilo, već se iz navoda u reviziji može zaključiti da ista ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje se odnose na praćenje rada tužiteljice od strane Povjerenstva tuženika, a isto tako da je drugostupanjski sud žalbene razloge ocijenio na način da je nekritički prihvatio razloge prvostupanjske odluke. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica u bitnom smatra da nema uopće pretpostavki da ona nije zadovoljila u vrijeme trajanja probnog rada, te da su navodi tuženika u svezi njenog rada proizvoljni i bez podloge u stvarno obavljenom radu i utvrđenom činjeničnom stanju u ovom postupku.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka isti nije osnovan iz razloga jer pobijana drugostupanjska presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama te ne sadrži proturječnosti između obrazloženja i izreke, a niti između obrazloženja i razloga o odlučnim činjenicama i stanja spisa. Drugostupanjski sud je u cijelosti obrazložio zbog čega prihvaća pravni zaključak i stajalište prvostupanjskog suda u svezi neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, odnosno zbog čega prihvaća da je tuženik donio zakonitu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog toga što ista nije zadovoljila tijekom trajanja probnog rada.

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvotno je potrebno napomenuti da tužiteljica dobrim dijelom u reviziji ističe razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužiteljica analizira provedeni dokazni postupak, posebno iskaze svjedoka i na temelju toga smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje, a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se ne može izjaviti (čl. 385. st. 1. ZPP). Obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica za vrijeme trajanja probnog rada i obavljanja radnih zadataka dolazila u sukobe sa zaposlenicima tuženika, odnosno direktorima sektora te je procijenjeno da ista nije za timski rad, već je izraziti individualist, što tuženiku obzirom na njegov način, odnosno organizaciju poslovanja u dijelu u kojem je radne zadatke obavljala tužiteljica, nije prihvatljivo. Kod toga je potrebno napomenuti tužiteljici da se kod otkaza ugovora o radu nakon isteka probnog rada ne radi o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, nego o samostalnom i posebnom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe čl. 31. u svezi čl. 113. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 – pročišćeni tekst i 68/05 – dalje: ZR). Kod donošenja odluke o otkazu ugovora o radu po navedenom osnovu radi se o svojevrsnom kombiniranju objektivnih i subjektivnih razloga zbog čega poslodavac zaključuje da netko nije zadovoljio za vrijeme trajanja probnog rada i da mu nije prihvatljiv nastavak daljnjeg rada s takvom osobom.

U konkretnom slučaju tužiteljica nije pokazala posjedovanje potrebnih kvaliteta prvenstveno u komunikaciji sa suradnicima, a što je tuženik od nje očekivao, slijedom čega je tuženik zaključio da se ista nije na adekvatan način uklopila u radnu sredinu te nije postigla primjerenu radnu suradnju i slijedom toga da nije prihvatljiv nastavak rada tužiteljice i istekom probnog rada. Kod toga ovaj sud u cijelosti prihvaća da kod takve vrste otkaza ugovora o radu ne treba upozoravati osobu koja je primljena na probni rad na obveze iz radnog odnosa, a slijedom toga prije davanja takve vrste otkaza ugovora o radu nije nužno niti davanje prava na obranu. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji tužiteljica ističe u reviziji.

Obzirom na navedeno temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu, jer nisu ostvareni revizijski razlozi na koje je ukazala tužiteljica u reviziji, te presuditi kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, te tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 12. studenoga 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.