Revt-85/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 85/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari tužitelja G. b. d.d. u stečaju, Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. K. iz G., sada nepoznata boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica N. T., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-3032/06 od 20. listopada 2009., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5017/04 od 24. veljače 2006. u odluci o parničnom trošku (toč. II. izreke), 31. kolovoza 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja (toč. I. i III. izreke), a pod toč. II. izreke navedene presude tužitelj je obvezan naknaditi privremenoj zastupnici tuženika parnični trošak u iznosu od 27.511,00 kn.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i prvostupanjska je presuda u odluci o parničnom trošku potvrđena.

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio tzv. izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 63/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijano rješenje o troškovima preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP)

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Tužitelj je podnio predmetnu reviziju u suštini zbog sljedećeg materijalnopravnog pitanja:

- ima li privremeni zastupnik postavljen stranci od suda po čl. 84. ZPP (u ovom slučaju u osobi odvjetnika) pravo na naknadu parničnog troška od protivne stranke?

Kao razlog zbog koje smatra da je to pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana navodi da o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (slučaj primjerice naveden u toč. 1. st. 2. čl. 382. ZPP). Pri tome se poziva na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1630/97 od 29. siječnja 1997. navodeći da je u toj odluci zauzeto drugačije pravno shvaćanje nego što je to izrazio drugostupanjski sud u ovom predmetu.

Međutim, iz sadržaja te odluke vidljivo je da je u istoj zauzeto pravno shvaćanje da privremenom zastupniku postavljenom stranci od suda u osobi odvjetnika ne pripada pravo na nagradu prema odvjetničkoj tarifi, već eventualno samo naknada troškova i to prema propisima o naknadi troškova organa starateljstva.

Dakle, u toj odluci sud se bavio isključivo pitanjem visine troškova privremenog zastupnika (izjašnjavajući se da privremeni zastupnik postavljen od strane suda u osobi odvjetnika nema pravo na naknadu troškova po odvjetničkoj tarifi), dok se uopće nije izjašnjavao o osnovu, tj. nije zauzeo shvaćanje o tome ima li privremeni zastupnik pravo na naknadu parničnog troška od protivne stranke ili ne.

Obzirom na to, u konkretnom slučaju ne može se govoriti o nepodudarnosti između pobijane odluke donesene u ovom predmetu i rečene odluke Županijskog suda u Bjelovaru na koju se poziva revident.

Nadalje, revident se neosnovano poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1807/06 od 21. veljače 2007. jer je za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP potrebno postojanje različite prakse najmanje dva drugostupanjska suda, a ovdje je riječ o istome sudu.

Kako se u reviziji ne navodi da bi postojale i druge odluke drugostupanjskih sudova u kojima je u odnosu na postavljeno pitanje u reviziji zauzeto drugačije pravno shvaćanje od onoga u pobijanoj odluci, valja zaključiti da revident nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Stoga u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenost predmetne revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, pa je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2010.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.