Rev-834/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 834/11-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Bruna Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. c. Z. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnicima M. i T. P., odvjetnicima u Z., radi naplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-584/09-2 od 19. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-518/05 od 3. prosinca 2008., u sjednici održanoj 14. listopada 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Tužitelju ne dosuđuju se troškovi odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kao osnovan prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju po računima broj: 200302, 200303, 200307, 200308, 200401, 200402, 200403, 200404, 200405, 200406, 20030599 i 20030999 iznos od 173.498,51 kn na ime glavnice te iznos od 108.593,01 kn na ime zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice obračunate do 6. listopada 2008., kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 32.746,79 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivajući se na revizijske razloge pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva.

Tužitelj je odgovorio na reviziju i predlaže njezino odbijanje. Ujedno je zahtijevao i naknadu parničnog troška za sastav odgovora na reviziju.

Revizija tuženika nije osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. i čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 57/11), revizijski sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Pazeći po službenoj dužnosti na razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu iznosa od 173.498,51 kn na ime glavnice te iznos od 108.593,01 kn na ime zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice obračunate do 6. listopada 2008., a na ime utroška vode po računima broj: 200302, 200303, 200307, 200308, 200401, 200402, 200403, 200404, 200405, 200406, 20030599 i 20030999, sve temeljem ugovora sklopljenog između parničnih stranaka od ...

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je između tužitelja V. d.o.o. iz Z. kao izvođača poslova vodovodnog priključka, a u svojstvu isporučitelja vode i tuženika T. c. Z. d.o.o. iz Z. kao naručitelja posla i potrošača vode, 28. travnja 1999. sklopljen ugovor kojim se tuženik, između ostalog, obvezao uredno i pravovremeno plaćati naknadu za utrošenu vodu u skladu s odredbama Pravilnika tuženika o opskrbi vodom i izvedbi vodovodne instalacije,

- da je prema računima broj: 200302, 200303, 200307, 200308, 200401, 200402, 200403, 200404, 200405, 200406, 20030599 i 20030999 ostao nepodmireni dug od 282.091,52 kn, od čega se iznos od 173.498,51 kn odnosi na ostatak glavnog duga, a iznos od 108.593,01 kn na ime dospjele zakonske zatezne kamate obračunate do 6. listopada 2008.

Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenih utvrđenja zahtjev tužitelja za navedenu isplatu na ime neplaćene usluge isporuke vode (utroška) ocijenili osnovanim zaključivši da je tuženik kao korisnik navedene usluge dužan platiti tužitelju navedene novčane iznose kraj činjenice da nije istekao zastarni rok od tri godine u smislu odredbe čl. 374. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a koje se ovdje primjenjuju temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08), izrazivši pri tome pravno shvaćanje da se u ovom slučaju radi o međusobnim potraživanjima društvenih i pravnih osoba iz ugovora o prometu roba i usluga, ne prihvativši pri tom tuženikov istaknuti prigovor zastare u smislu odredbe čl. 378. ZOO.

Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava u reviziji se ističe da između stranaka u postupku nije sklopljen nikakav ugovor o prometu roba i usluga, pa se na konkretan pravni odnos glede utvrđenja osnovanosti njegova prigovora zastare ima primijeniti odredbe čl. 378. ZOO.

Suprotno navodima revidenta pravilno je izraženo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da novčana tražbina tužitelja proizlazi iz, sa tuženikom, sklopljenim ugovorom o prometu roba i usluga i da se glede odluke o osnovanosti prigovora zastare ima primijeniti odredba čl. 374. st. 1. ZOO.

Stranke su pravne osobe i to trgovačka društva sa ograničenom odgovornošću.

Pod ugovorima o prometu robe smatraju se oni ugovori koji imaju gospodarski značaj, a to je svakako i konkretan ugovor koji su stranke sklopile - ugovor o prometu usluga, kojim se tuženik, između ostalog, obvezao uredno i pravovremeno plaćati naknadu za utrošenu vodu u skladu s odredbama Pravilnika tuženika o opskrbi vodom i izvedbi vodovodne instalacije, a sve temeljem čl. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine„ broj 36/95 i 70/97), a tužitelj se obvezao tu vodu uredno isporučivati.

Prema odredbi čl. 374. st. 1. ZOO međusobna potraživanja društvenih pravnih osoba iz ugovora o prometu robe i usluga, te potraživanja naknade učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, slijedom čega, suprotno navodima revidenta, proizlazi pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da se na konkretan slučaj glede ocijene o osnovanosti prigovora zastare primjenjuje odredba čl. 374. st. 1.ZOO kojom je propisan zastarni rok od tri godine, a ne odredba čl. 378. st. 1 toč. 1. ZOO.

Naime, na temelju odredbe čl. 378. st. 1. toč. 1. ZOO za jednu godinu zastarijevaju potraživanja naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva.

U konkretnom slučaju isporuka vode nije izvršena u korist domaćinstva, već tuženika kao trgovačkog društva, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su o osnovanosti tuženikova prigovora zastare odlučili na temelju odredbe čl. 374. st. 1. ZOO, radi čega je i njegova revizija u cijelosti neosnovana.

Temeljem odredbe čl. 155. ZPP tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zbog navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti reviziju tuženika i temeljem odredbe čl.393 ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 14. listopada 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.