I Kž-850/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 850/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Lidije Grubić Radaković, Milivoja Mikora i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. A. zbog kaznenog djela iz 127. st. 2. KZ RH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 23. lipnja 2003. godine, br. K-23/03, u sjednici održanoj dana 7. prosinca 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e :

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Nakon provedenog kaznenog postupka u odsutnosti optuženika, prvostupanjskom presudom oslobođen je optužbe H. A. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 127. st. 2. KZ RH, dok je u odnosu na troškove kaznenog postupka riješeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu podnio je optuženi H. A. po branitelju F. Đ., odvjetniku iz K., navodeći da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, te predlaže da se ista odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

I Kž 850/03-3

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno. Točno tvrdi državni odvjetnik da je B. R. pred sudom iskazivala i kao svjedok na listovima 37., 80. i 81 spisa (iako je pogrešno pročitan i njen zapisnik o ispitivanju kao okrivljenice – list 32. i 36. spisa, ali na njemu nije utemeljena presuda), te nakon što je opisala nepoznatu osobu supočinitelja kaznenog djela razbojništva kao osobu srednje visine, tamnije kose i srednje građe, je pokazala na fotografiju na čijoj je poleđini pisalo ime optuženika. Međutim, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je o nepoznatom supočinitelju iskazivao kao svjedok i R. R. (čiji zapisnik o ispitivanju u svojstvu okrivljenika s lista 21. spisa je također pogrešno čitani u dokaznom postupku), koji je iskazujući kao svjedok (list 70 spisa)

a da je na prednjoj strani glave ćelav. Dakle, među osobu opisao kao osobu plave boje kose,

ovim svjedocima u karakterističnom detalju koji može biti viđen iz fotografije postoji značajna razlika u opisu supočinitelja kaznenog djela.

U takvoj situaciji, a osobito kada se ima u vidu da je R. B. prvo prepoznavanje fotografija vršila u svojstvu osumnjičenice za kazneno djelo za koje je kasnije proglašena i krivom, te da radnja prepoznavanja fotografija koje je tada provela ne predstavlja zakonitu istražnu radnju, već tek izvide kaznenog djela od strane djelatnika redarstvenih vlasti, a da je kasnije kao svjedok vršila prepoznavanje upravo fotografija koje su joj u okviru izvida pokazale redarstvene vlasti, kada je očito pokazala istu fotografiju, to njena radnja prepoznavanja fotografija na glavnoj raspravi predstavlja nezakoniti dokaz (čl. 9. st. 2. Zakona o kaznenom postupku).

U takvoj procesnoj situaciji ispravno zaključuje prvostupanjski sud da ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na osobu H. A., sa osobnim podacima kako su navedeni u samoj optužnici, da bude počinitelj kaznenog djela kako je ono opisano u optužnici državnog odvjetništva.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 07. prosinca 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v. r.