Pž-12339/2002 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Pž-12339/2002.

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marice Ilić- Puljašević kao predsjednice vijeća, te Renate Popović i Vladimira Čime kao članova vijeća, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika M. P. iz I. zbog prekršaja iz članka 306.st.1. i 3. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, rješavajući povodom žalbe okrivljenika M. P. podnijetoj protiv rješenja Prekršajnog suda u Šibeniku od 15. listopada 2002. godine broj: 3-5068-02. na sjednici održanoj dana 30. ožujka 2004. godine,

riješio je:

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M. P. te se rješenje suda prvog stupnja potvrđuje.

Obrazloženje:

Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog suda, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 306. st. 1. i 3. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kn ( petsto kuna ).

Istim rješenjem okrivljenik je obvezan platiti troškove postupka u iznosu od 160,00 kn. Protiv prvostupanjskog rješenja, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te pogrešne primjene materijalnog prava.

Okrivljenik u žalbi ističe da prvostupanjski sud neosnovano iskaz žalitelja smatra njegovim priznanjem, da krivnja postoji i u ponašanju oštećenika, da je sud odmjerio kaznu u previsokom iznosu.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba uvaži.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 379. Zakona o kaznenom postupku u vezi članka 131. Zakona o prekršajima, uz ocjenu navoda žalbe, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da je u prvostupanjskom postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje, da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno kvalificirano djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da nisu počinjene bitne povrede postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Ispitan pred prvostupanjskim sudom okrivljenik je u cijelosti i okolnosno priznao počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, pa je prvostupanjski sud ispravno cijenio obranu datu pred sudom kao priznanje djela prekršaja. Osim toga prvostupanjski sud je izvršio uvid i u situacijski plan mjesta prometne nezgode, pa je nakon valjane i potpune ocjene provedenih dokaza imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, za koju odluku je dao valjane razloge, koje prihvaća i vijeće ovog suda.

Okrivljenik niti navodima žalbe, u kojima ne predlaže nove dokaze, nije doveo u sumnju ispravnost prvostupanjske odluke.

Imajući u vidu pravilno utvrđeno činjenično stanje i ocjenu izvedenih dokaza, ovaj sud je ocijenio da je okrivljeniku izrečena i primjerena novčana kazna, koja nije prestroga, jer je kazna izrečena u posebnom zakonskom minimumu koji je propisan Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.

Prilikom individualizacije kazne, prvostupanjski sud je u punoj mjeri cijenio sve okolnosti iz članka 28. i 29. Zakona o prekršajima.

No, kako je djelo prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, počinjeno 08. lipnja 2002.g., a Zahtjev za pokretanje postupka zaprimljen kod prvostupanjskog suda 02. kolovoza 2002.g., dakle prije stupanja na snagu novog Zakona o prekršajima ( NN 88/02. i 122/02. ) to je postupak trebalo provesti i prvostupanjsko rješenje donijeti po Zakonu o prekršajima /95.g. Dakle, prvostupanjski sud je trebao donijeti rješenje po starom Zakonu o prekršajima/95., a kod odluke o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora trebao je primijeniti ZOP/02., temeljem članka 2. ZOP/95., kao blaži zakon za okrivljenika.

Kako je prema st.3. članka 45. Zakona o prekršajima /02. najmanja mjera tzv. supletornog zatvora 3 dana ( bez obzira na visinu neplaćene novčane kazne ), svaka neplaćena novčana kazna do 900,00 kn zamijeniti će se s tri dana zatvora, a ne dva dana kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud.

S obzirom da je prvostupanjski sud ovu grešku počinio u korist okrivljenika, a okrivljenik je podnio žalbu, u skladu s načelom zabrane reformacije in peius ovaj sud nije mogao dirati u odluku prvostupanjskog suda.

Odluka o troškovima postupka je pravilna.

Iz navedenih razloga valjalo je riješiti kao u izreci.

Ovo rješenje je pravomoćno.

U Zagrebu, 30. ožujka 2004. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Marica Ilić-Puljašević, v.r.

Rješenje se dostavlja Prekršajnom sudu u Šibenik u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i podnositelja zahtjeva.