Pž-506/2011-5 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

24. Pž-506/11-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Tomljenović, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. d.o.o., OIB …, Z., , kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u O. uredu S. iz Z., , protiv tuženika N. O. d.o.o., OIB …, Z., , kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u O. društvu S. i partneri j.t.d. iz Z., , radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1643/09 od 12. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2014.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1643/09 od 12. studenoga 2010.

Obrazloženje

Trgovački sud u Zagrebu pobijanom presudom odbio je tužiteljev tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva da se tuženiku zabrani stavljanje u promet kao i povlačenje iz prometa frizerske škare, uređaja za oblikovanje kose i ostale robe koje proizvodi ili distribuira J., i isplati naknada štete u iznosu od 1.790,00 kn.

Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.191,50 kn. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik presudu pobija u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i to u dijelu u kojem mu je sud odbio zahtjev za naknadu troška postupka s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu i dosudi tuženiku sve troškove postupka.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Tužiteljeva žalba nije osnovana.

Tuženikova žalba nije osnovana.

Nakon što je presuda ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 11. i 13. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tužitelj posebno upire u žalbi. Prvostupanjski sud je naveo razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni, niti proturječni sadržaju spisa.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku zabrani stavljanje u promet kao i povlačenje iz prometa frizerske škare, uređaja za oblikovanje kose i ostale robe koje proizvodi ili distribuira J. i isplati naknada štete u iznosu od 1.790,00 kn.

Iz spisa proizlazi da je zaključen Ugovor o zastupanju i robi na carinskom skladištu između društava J. S. G. & Co. KG, S., K. za R. H. i F. d.o.o. Z., , u sadržaju prema prijevodu ovjerenom po stalnom sudskom tumaču za engleski i njemački jezik (list 16. do 19. spisa) zajedno s Aneksom broj 5. Ugovora o zastupanju i robe na carinskom skladištu od 24. travnja 1999. između društava J. S. G. & Co. KG, S., K. za R. H. i F. d.o.o. Z., , u sadržaju prema prijevodu ovjerenom po stalnom sudskom tumaču za engleski i njemački jezik (list 9. do 11. spisa, dalje: Ugovor).

Nije sporno da je tuženik uvezao u Republiku Hrvatsku originalne predmetne škare koje je kupio od ovlaštenog distributera u Italiji, a isto proizlazi iz Izjave Magazzino del Parrucchiere da se svi proizvodi marke „J.“ isporučuju neposredno od službenog uvoznika za Italiju (list 46. do 47. spisa). Nije sporno da je tuženik uvezene originalne predmetne škare dalje prodavao na području Republike Hrvatske, a isto proizlazi i iz posebnog izvješća Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova PU Zagrebačka, Sektor kriminalističke policije, Odjel gospodarskog kriminaliteta broj 511-19-13/3-7098/01 od 26. veljače 2003. (list 12. do 14. spisa). Nije sporno niti da je J. S. G. & Co. KG, S., K. nositelj prava na žig J. za Republiku Hrvatsku, a da tužitelj nema upisanu licencu u registar pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, a isto proizlazi i iz isprava u spisu i to: izvoda za žig J. (list 67. do 68. spisa) i Potvrde o registraciji svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (list 76. do 78. i 93. do 94. spisa).

Također nije sporno da je tuženik 1999. i 2001. godine prodao ukupno devet predmetnih škara, a isto proizlazi iz izvoda iz knjigovodstva o količinama prodanih škara marke „J.“ u zadnjih pet godina izdan 4. prosinca 2003. (list 52. spisa).

Između stranaka je sporna pravna priroda Ugovora te pitanje zastare prava na podnošenje tužbe radi naknade štete.

Prigovor zastare zahtjeva za naknadu štete je osnovan.

Sukladno čl. 72. Zakona o trgovini („Narodne novine“ broj 49/03-pročišćeni tekst; dalje: ZOT) tužbu radi naknade štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenoga tržišnog natjecanja koja se ostvaruje u sudskom postupku može podnijeti trgovac koji je oštećen u roku od jedne godine od dana kada je tužitelj saznao za djelo i učinitelja, a najkasnije tri godine od dana izvršenja djela.

Iako je osnovan žalbeni navod tužitelja da se na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu ne može sa sigurnošću utvrditi kada je tužitelj saznao da je tuženik stavio predmetne škare u promet, na temelju iz Izjave Magazzino del Parrucchiere od 20. listopada 2003. (list 46. spisa), ovaj sud je utvrdio da je to društvo od 1995. godine pa nadalje prodavalo društvu N. O. d.o.o. iz Z. predmete škare marke „J.“. Slijedom navedene izjave utvrđeno je da je tuženik predmetne škare stavio u promet još 1995. godine. Kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut tužbom od 1. kolovoza 2003., tada je protekao objektivni rok iz čl. 72. ZOT-a za podizanje tužbe radi naknade štete.

Bez obzira na navedeno, ugovorom od 21. travnja 1992. tužitelj nije stekao ekskluzivno pravo na prodaju frizerskih škara „J.“, već je to pravo stekao tek Aneksom broj 5. tom Ugovoru od 31. svibnja 1999.

Kako je tuženik prema naprijed navedenoj izjavi stavio u promet predmetne škare još 1995. godine, dakle nekoliko godina ranije nego što je tužitelj stekao ekskluzivno pravo prodaje na hrvatskom tržištu, na tužitelju je bio teret dokaza da je tuženik za njegovo ekskluzivno pravo saznao pa da je bez obzira na to saznanje nastavio s prodajom predmetnih škara pa da bi na taj način eventualno počinio djelo nepoštenog tržišnog natjecanja.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao u postupku da je tuženik znao ili trebao znati za predmetni Ugovor pa da bi se njegove radnje mogle okvalificirati kao radnje predviđene čl. 71. ZOT-a. Paralelni uvoz je dopušten (uvezena roba je legalna) jer su obje države izvoznici (Njemačka i Italija) članice Europske unije pa se radi o jedinstvenom tržištu Europske unije. Sam po sebi paralelni uvoz u konkretnom slučaju ne narušava načelo iscrpljenja prava (jer se uvozi s jedinstvenog tržišta na kojemu je roba legalno distribuirana) i osigurava jednak pravni položaj oba trgovaca - uvoznika, i tužitelja i tuženika na posebnom tržištu Republike Hrvatske, pa je u skladu s načelima tržišnog natjecanja koja su vezana uz pitanje konkurencije na mjerodavnom hrvatskom tržištu bez obzira na Ugovor o isključivoj distribuciji.

Stoga razlozima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

U odnosu na tuženikovu žalbu protiv točke 2. izreke presude valja istaknuti da se tuženik žali na iznos za koji nije usvojen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka, a koji se odnosi na određene podneske za koje iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da ga je sud odbio. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tuženikov zahtjev za naknadu troška za sastav podnesaka od 24. svibnja 2004., 18. siječnja 2006. i 8. lipnja 2010. sukladno čl. 155. ZPP-a te je za takvu odluku iznio valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

Stoga je pravilna i zakonita odluka o troškovima postupka te je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

S obzirom na sve navedeno, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 5. studenoga 2014.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

LIDIJA TOMLJENOVIĆ, v.r.