Rev-422/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-422/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović- Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz P., zastupane po punomoćniku S. O., odvjetniku iz P., protiv tuženika 1. I. d.o.o. iz P., i 2. C. o. d.d. Z., F. P., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 25. listopada 1999. godine, br. Gž-2718/99., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 19. srpnja 1999. godine, br. P-1213/98., u sjednici održanoj dana 12. veljače 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, te je presuđeno da su joj tuženici dužni solidarno na ime nadoknade štete isplatiti 11.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 4.207,12 kn dok je za više traženih 9.000,00 kn, tužbeni zahtjev odbijen.

Odlučujući o žalbi tužiteljice prvostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da joj se dosudi čitav zatraženi iznos.

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tužiteljice. Bio je to dužan samo u odnosu na one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

Prema tome, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi s čl. 375. s. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP) koju ističe revidentica prema sadržaju revizije.

Suprotno navodima revizije, pobijana presuda tako i presuda suda prvog stupnja nemaju takvih nedostataka da se ne mogu ispitati, pa nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revidentica također ističe prema sadržaju revizije.

Naime, obrazložena je odluka o trošku postupka, koji je tužiteljici dosuđen razmjerno njenom uspjehu u parnici (čl. 154. st. 2. ZPP).

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom stadiju postupka sporna je visina nematerijalne štete koju je pretrpjela tužiteljica zbog povrede na radu.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a koja utvrđenja prihvaća i sud drugog stupnja, da je tužiteljica zadobila povredu na radu u vidu kostoloma lijeve palčane kosti u ručnom zglobu i sindrom karpalnog tunela.

Također je utvrđeno da je zbog zadobivenih povreda tužiteljica trpjela fizičke bolove srednjeg intenziteta 6 sati, lake mjesec dana, te da povremene bolove trpi i dalje, strah srednjeg intenziteta da je bio u trajanju od 2 sata, a zatim strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja u periodu kroz godinu dana, a koji strah nije ostavio trajnih posljedica, te da je posljedica zadobivenih povreda invaliditet od 5%.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su i po ocjeni ovog suda pravilno primijenili materijalno pravo, kada su tužiteljici za pretrpljene fizičke bolove dosudili pravičnu naknadu u iznosu od 3.500,00 kn, te za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 8.000,00 kn (čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96. i 112/99. - dalje ZOO).

Imajući u vidu posebno jačinu pretrpljenog straha, koji nije bio jakog intenziteta, a srednjeg svega dva sata, te zatim strah za ishod liječenja pravilno tužiteljici nije dosuđena satisfakcija za pretrpljeni strah, jer jačina pretrpljenog straha ne opravdava dosuđenje te nadoknade (čl. 200. st. 1. ZOO).

Dakle, nisu se ostvarili istaknuti revizijski navodi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. veljače 2002.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.