II Kž-335/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-335/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. V. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okr. V. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. travnja 2010. godine, broj Kv-281/10 (K-85/10), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2010. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. V. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okr. V. V. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik, po branitelju Z. B., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje kao i pritvor i da ga se odmah pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okr. V. V. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP. Naime, protiv okrivljenika je podignuta optužnica iz koje proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ koje mu se stavlja na teret. Time je u smislu čl. 102. st. 1. ZKP, ostvaren opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora.

Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik državljanin Republike Bosne i Hercegovine gdje ima prijavljeno prebivalište i živi sa suprugom, na adresi u M., …. Temeljem navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenik nije ni životno, ni poslovno vezan za teritorij Republike Hrvatske, a činjenica da je pretragom stana u S., …, za koji tvrdi da ga je iznajmio s namjerom da se zaposli na teritoriju Republike Hrvatske, policija pronašla 24,91 grama šećera laktoze s tragovima heroina i kokaina, upućuje na to da je taj stan iznajmio u druge svrhe. Sve to, zajedno sa činjenicom da ga se tereti za počinjenje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine, upućuje na to da postoji opasnost od bijega okrivljenika, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno i zakonito produljio pritvor protiv njega po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

Pozivanje žalitelja na Sporazum o izmjenama Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima potpisan između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, dana 11. veljače 2010. godine, nije od utjecaja na opstojnost navedene pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, jer se protiv njega postupak tek vodi, a taj se Sporazum odnosi na pravomoćno osuđene osobe, čija suglasnost više nije potrebna kad država presuđenja od druge države ugovornice zatraži preuzimanje izvršenja njihove kazne. Stoga je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, daljnja primjena mjere pritvora protiv optuženika zbog opasnosti od bijega opravdana i na zakonu osnovana.

Cijeneći da je okrivljenik neovlašteno radi prodaje kupovao, prenosio i posjedovao opojnu drogu heroin u količini od 35, 73 grama, te 24,91 grama šećera laktoze s tragovima heroina i kokaina, koju je opojnu drogu prokrijumčario iz Republike Bosne i Hercegovine što ukazuje na visok stupanj kriminalne volje, te izraženu upornost i odlučnost u njegovom protupravnom ponašanju, te uzimajući u obzir da se radi o nezaposlenoj osobi, bez ikakvih primanja i imovine, za koju je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je dugogodišnji ovisnik o opijatima, zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, sve to opravdava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti.

Naime, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje upućuju na bojazan da bi boravkom na slobodi okr. V. V. mogao nastaviti sa činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela, pri čemu činjenica njegove neosuđivanosti, kod takvog stanja stvari ni u čemu ne umanjuje značaj navedenih okolnosti.

Stoga je, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, daljnja primjena mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP u svrhu preveniranja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, opravdana i na zakonu utemeljena.

Slijedom navedenog, a budući da okrivljenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. svibnja 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.