Rev-983/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj:Rev 983/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Augusta Husinca, dr. Ive Grbina i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u gradansko-pravnoj stvari tužitelja P. S. iz D. A., koga zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika M. D. iz D. A., koga zastupa M. R., odvjetnik iz S. B., radi utvrđenja vlasništva i predaje u posjed i protutužbe M. D. protiv P. S. radi priznanja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja - protutuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 4. srpnja 1991. br. Gž-83/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 8. studenog 1991. br. P-139/90-8, u sjednici održanoj dana 29.srpnja 1992. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 8. studenog 1990. broj P-139/90-8 suđeno je:

"I O d b i j a se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj P. S. iz D. A., vlasnik čestica označenih brojevima 481, 482 i 483. k.o. D. A., u površini od 5 m[2] , a koja je u naravi omeđena po točkama L, C do točke R, pa do točke L i do točke o, na točku P, D i o, pobliže označeno u skici ovog suda pod br. R.1-180/88. što je tuženi M. D. dužan priznati te ukloniti pušnicu i predati ga tužitelju u posjed (vlasnički), kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja.

II U t v r đ u j e se da je tuženi M. D. iz D. A., vlasnik dijela čestice upisane u zk. ul. 430 k.o. D. A. i to dijela kč.br. 481, 482 i 483 u površini od 5 m[2] , kako je to pobliže označeno u skici premjeravanja ovog suda br. R.1- 180/88, a u naravi označeno točkama A, B, R, K, J i točkama R-L-C, što je tužitelj P. S. iz D. A. dužan priznati i dozvoliti uknjižbu prava vlasništva na temelju izdane tabularne isprave, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi tuženom parnični trošak u iznosu od 2.880 dinara, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 4. srpnja 1991. godine broj Gž-83/91-2. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda u cijelosti.

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se pobijana presuda preinači i udovolji tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, a tuženog - protutužitelja odbije s protutužbom i obveze ga na naknadu uzrokovanih troškova tužitelju.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javni tužilac Hrvatske se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč.10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 - dalje: ZPP) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a pravilno je u ovom slučaju primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na dijelu zemljišta koje potražuje, a udovoljeno protutužbenom zahtjevu da je tuženik stekao pravo vlasništva istog zemljišta na temelju dosjelosti.

Iz činjeničnih utvrđenja sudova proizlazi da se radi o dijelu čest. zem. 481, 482 i 483 u površini od 5 m , z.k. ul. br. 430, k.o. D. A. koje tužitelj kao niti njegovi roditelji nisu nikada uživali a koja se nekretnina nalazi u sastavu dvorišta tuženika i da je tek 1988. godine tužitelj kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu pokrenuo postupak radi uređenja međa, kada je utvrdio da postoje odstupanja između mape i posjedovnog stanja.

Tužitelj i njegovi prednici kupili su nekretnine 1974. godine u onoj površini kako je i danas uživaju, a bivši vlasnici kako je utvrđeno nisu nikada posjedovali sporni dio zemljišta, pa taj dio nisu niti prodali tužitelju.

Naprotiv, utvrđeno je da je tuženik preko 80 godina u stalnom i nesmetanom posjedu istog zemljišta i na tom dijelu prije 20 godina izgradio krušnu peć, a unazad desetak godina i pušnicu. Pušnica je izgradjena u vrijeme postojanja stare stambene zgrade na parceli tužitelja, a tužitelj odnosno raniji vlasnici njegovi roditelji nisu se gradnji protivili.

Iz tih činjeničnih utvrđenja proizlazi da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na dijelu zemljišta koje traži, a da je tuženi stekao na istom zemljištu pravo vlasništva dosjelošću.

Nisu se mogli uzeti u razmatranje oni revizijski razlozi kojima se želi prikazati da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, jer se revizija iz tih razloga ne može izjaviti (čl. 383. ZPP.)

Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 29. srpnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.