I Kž-188/2008-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 188/08-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja, Ranka Marijana, Ileane Vinja i Dražena Tripala, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. D. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 41. ZIDKZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. D., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 21. prosinca 2007., br. K-59/07- 76, u sjednici održanoj dana 13. svibnja 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. D. D., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se opt. D. D. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istih zakonskih odredbi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 02. kolovoza 2007., pa nadalje.

II. U ostalom dijelu žalba opt. D. D. i u cijelosti žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim opt. D. D. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 50/00, i 51/01, nastavno: KZ), u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ( „Narodne novine“ br. 71/06, nastavno: ZIDKZ), na način opisan u izreci prvostupanjske presude, te ga je primjenom istih odredbi osudio na kaznu

unato vrijeme

zatvora u trajanju od pet godina, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ urač provedeno u pritvoru od 02. kolovoza 2007., pa nadalje.

I Kž 188/08-7

Na temelju čl. 76. KZ opt. D. D. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti (a ne „sigurnosnog liječenja“, kako se pogrešno ta mjera naziva u pobijanoj presudi), koja će se provoditi za vrijeme izvršenja kazne zatvora, ali ne dulje od tri godine.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ, od optuženika je oduzeta opojna droga heroin od 14,30 grama i 40 tableta heptanona, te je određeno uništavanje oduzete opojne droge po pravomoćnosti presude.

Istom presudom, na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP), opt. J. A. i opt. M. D., oslobođeni su optužbe za počinjenje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 41. ZIDKZ, na način opisan u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 122. st 4. ZKP, opt. D. D. u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, dok u odnosu na opt. J. A. i opt. M. D., na temelju čl. 123. st. 1. ZKP, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Opt. D. D. žali se osobno i po branitelju Z. R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom iz osobne žalbe, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred izmijenjeno vijeće, odnosno s prijedlogom iz žalbe branitelja da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela jer se ne radi o djelu iz čl. 173. st. 2. KZ, odnosno da se izrečena kazna smanji.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, a usvoji žalba državnog odvjetnika, kod čega je ustrajao i sjednici vijeća prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovan Šantek.

Na temelju čl. 374. st. 4. ZKP sjednica je održana u odsutnosti uredno obaviještenih, branitelja optuženika Z. R., odvjetnika iz O. i opt. D. D., koji je u pritvoru, i ima branitelja, jer niti predsjednik vijeća niti vijeće, nisu smatrali da je njegova nazočnost sjednici svrhovita.

Kako se osobno podnesena žalba opt. D. D. podudara s osnovama i razlozima iz žalbe podnesene po njegovom branitelju, to su obje žalbe razmotrene i ocijenjene kao jedna jedinstvena žalba optuženika.

Žalba opt. D. D. djelomično je osnovana dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Na žalbu opt. D. D., osim zbog odluke o kazni.

Nije u pravu ovaj žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

I Kž 188/08-7

Opt. D. D. u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ponavlja tvrdnje koje je iznosio tijekom kaznenog postupka, u svojoj obrani, da je opojnu drogu nabavio samo za svoje osobne potrebe, a ne i za daljnju prodaju, da je kao dugogodišnji ovisnik dnevno trošio znatne količine heroina, da je istina bez zaposlenja, ali ne i bez imovine i prihoda, jer ima kuću koju je naslijedio, a dobio je i novac od majke i izvjesnog N. V., te da nije imao potrebu da zbog financijskih razloga prodaje opojnu drogu.

Protivno takvim žalbenim navodima, savjesnom i svestranom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovu međusobnom odnosu, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. O svim odlučnim i važnim činjenicama prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge, koji su utemeljeni na pravilnoj ocjeni rezultata provedenog dokaznog postupka, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Sud prvog stupnja ispravno je zaključio da je optuženik postupao upravo s ciljem daljnje prodaje opojne droge kada je nabavio nešto manje od 15 grama heroina i 40 tableta heptanona, budući da se radi o znatnoj količini opojne droge, koja očito premašuje i njegove potrebe za osobnom potrošnjom, a pored toga izvjesno je kako je optuženik osoba bez zaposlenja, a time i bez sredstava potrebnih za nabavu opojne droge za osobne potrebe, pa je opravdan zaključak kako je do potrebnih sredstava dolazio upravo prodajom opojnih droga drugim osobama. Pri tome, okolnost da optuženik posjeduje određenu imovinu nije od značaja jer ista mu očito ne donosi prihode kojima bi podmirivao svoje potrebe. Isto tako, okolnost što kod optuženika, bilo provedenom pretragom stana ili na drugi način, nisu pronađeni tragovi koji bi upućivali na prodaju opojne droge (vaga, ostaci droge, kontakti s potencijalnim kupcima) nije od značaja, jer je činjenica da je od optuženika opojna droga u ovom slučaju oduzeta prije nego ju je mogao prepakirati i započeti s njezinom prodajom. Istina, o namjeri prodaje opojne droge ne može se zaključivati i na činjenici ranije osuđivanosti optuženika za istovrsno kazneno djelo, kako to pogrešno čini sud prvog stupnja, međutim svi drugi zaključci u tom pravcu su opravdani i osnovani, kako je to naprijed već obrazloženo. Sasvim je pri tome nevažno i je li optuženik kupio opojnu drogu heroin od osobe po nadimku B. kako proizlazi iz podataka o ostvarenim kontaktima optuženika i osobe B. neposredno prije ostvarene kupoprodaje opojne droge, ili od izvjesnog M., kako tvrdi optuženik, jer je odlučna činjenica, koja nije sporna, da je optuženik, u navedeno vrijeme i na navedenom mjestu, te na opisani način kupio količinu od 14,30 grama heroina.

Neosnovano žalitelj ističe da bi činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno time što nije u potpunosti utvrđena njegova financijska situacija, odnosno da je vlasnik manje kuće i da mu je izvjesni N. V. posudio 1000 EUR-a, koji sada prima novce od podstanara u kući optuženika, sve do namirenja tog duga, te da bi u tom pravcu i na te okolnosti trebalo ispitati svjedoke T. D. i N. V.. Naime, već je rečeno da je unatoč toga što optuženik posjeduje određenu imovinu, pa i činjenice da je od majke ili izvjesnog V. primio i određene iznose novca, stoji činjenica da je isti bez zaposlenja i redovnih prihoda, koji bi mu omogućili da njima zadovolji ne samo svoje osnovne životne potrebe već i potrebe ovisnika o opojnim drogama, te je opravdan zaključak prvostupanjskog suda da optuženik, kao ovisnik, do potrebnih sredstava za nove količine opojnih droga dolazi upravo na način da preprodaje opojnu drogu, te da je u tom cilju nabavio i predmetnu količinu heroina i heptanona.

čno stanje i na

Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjeni temelju istog opravdano zaključio da je opt. D. D. počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih

I Kž 188/08-7

droga, iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 41. ZIDKZ, te stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prilikom ispitivanja pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. ZKP, ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon kada je kod izricanja sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, odredio da će se ista provoditi za vrijeme izvršenja kazne zatvora, ali ne dulje od tri godine, budući da po odredbi čl. 75. st. 3. KZ, u vezi čl. 10. ZIDKZ/06, u vezi čl. 76. st. 2. KZ, obvezno liječenje od ovisnosti ne može trajati dulje od pet godina. Međutim, kako se tom dijelu presuda ne pobija (žalba državnog odvjetnika odnosi se samo na oslobađajući dio pobijane presude), može se samo utvrditi da je sud prvog stupnja takvom odlukom povrijedio zakon u korist opt. D. D..

Na žalbu državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio presude.

Nije u pravu niti ovaj žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je opt. J. A. i opt. M. D. na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP, oslobodio optužbe za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 41. ZIDKZ.

Državni odvjetnik smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da opt. J. A. i opt. M. D. nisu znali da opt. D. D. ide u V. kako bi nabavio opojnu drogu za daljnju prodaju, jer da iz pravilne ocjene izvedenih dokaza slijedi upravo suprotan zaključak, da su svi troje zajedno i po prethodnom dogovoru sudjelovali u kupovini heroina i heptanona u cilju daljnje prodaje te opojne droge, što posebno potvrđuje okolnost da je opt. D. D., odmah nakon kupovine droge, još u automobilu, prepakirao opojnu drogu u tri jednako velika paketića opojne droge, kako bi je podijelio sa opt. J. A. i opt. M. D..

Suprotno tome, opravdano sud prvog stupnja nalazi da nema dokaza da bi opt. J. A. i opt. M. D. znali da je opt. D. kupio opojnu drogu, pri čemu je izvjesno da nisu bili prisutni kod same kupoprodaje, a pored toga činjenica je da je opojna droga cielo vrijeme bila kod opt. D. D., jer ju je upravo on izbacio kroz prozor automobila kada ih je zaustavila policija. Već sama obrana opt. D. ukazuje da opt. J. A. i opt. M. D. nisu sudjelovali u nabavci opojne droge. Naime, nema sumnje da bi položaj opt. D., koji se brani da je opojnu drogu nabavio samo za svoje osobne potrebe, bio daleko povoljniji da je prikazao opt. J. A. i opt. M. D. kao supočinitelje u izvršenju tog djela. Međutim, isti od početka otklanja od njih bilo kakvu odgovornost te tvrdi kako uopće nisu znali da je on u V. kupio sporni heroin, a za heptanone ističe da ih je imao od ranije. S druge strane, navodi u žalbi državnog odvjetnika da je opt. D. kupljenu drogu prepakirao u tri jednako velika paketića, kako bi svi troje kao supočinitelji podijelili opojnu drogu na jednake dijelove, proizvoljni su i suprotni utvrđenim činjenicama. Naime, iz obrane opt. D., koja je sukladna podacima iz potvrda o privremeno oduzetim predmetima (list—spisa), nesumnjivo proizlazi da je D. kupljenu drogu razdijelio, ali ne na jednake dijelove već na način da je dvije vrećice, svaku sa oko 5 grama heroina, stavio u jednu vrećicu s natpisom K., dok je treću vrećicu s oko 5 g heroina stavio u drugu vrećicu s natpisom K., a tablete heptanona bile su odvojene od heroina, u trećoj vrećici s natpisom K.. Prema tome, opojna droga očito nije bila prepakirana u tri jednaka paketića, pa da bi već to upućivalo na zaključak o supočiniteljstvu i namjeri podjele droge na jednake dijelove između svih optuženika.

Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude.

I Kž 188/08-7

Na žalbu opt. D. D. u pogledu odluke o kazni.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu i u odluci o kazni i ocijenio da je u tom dijelu žalba opt. D. D. osnovana.

Naime, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, kako je ona propisana u odredbi čl. 50., u vezi čl. 6. KZ, ostvariti i nešto blažom kaznom od one na koju je prvostupanjski sud osudio opt. D. D., budući da je pored već istaknutih i cijenjenih kao olakotnih okolnosti – da optuženik nije prekršajno kažnjavan i da je iskazao spremnost da se podvrgne liječenju od ovisnosti, trebalo takvima cijeniti i činjenicu smanjene ubrojivosti optuženika uslijed ovisnosti.

Iz tih je razloga valjalo prihvatiti žalbu opt. D. D. u odnosu na visinu izrečene kazne, jer se i pored utvrđene otegotne okolnosti - ranije osuđivanosti optuženika za istovrsna kaznena djela – sada izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda ukazuje primjerenom i dostatnom da poluči sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Prema svemu što je izloženo, a kako u pobijanoj presudi nema povreda zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, osim one počinjene u korist opt. D. D., trebalo je na temelju čl. 390. st. 1., te čl. 387. ZKP, presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 13. svibnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, .r.