Rev-407/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 407/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, dipl. iur., kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, dipl. iur., Ljubice Munić, dipl. iur., mr. sc. Lucije Čimić, dipl. iur. i Gordane Gasparini, dipl. iur., kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. G. iz Z., koju zastupa punomoćnik R. B., dipl. iur., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., kojeg zastupa generalni punomoćnik Z. Č., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn 1512/04-2 od 18. siječnja 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn 3261/01 od 20. veljače 2004., u sjednici vijeća održanoj dana 9. veljače 2006.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice L. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženici „C. o.“ d.d. Z., tužiteljici L. G. iz Z., isplatiti ukupan iznos od 126.275,00 kn, te tužiteljici s naslova rente plaćati iznos od 1.350,00 kn mjesečno od 01. svibnja 2001. godine, pa nadalje, sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom na te iznose od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, s tim da sve dospjele iznose plati odjednom, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do 05-og u mjesecu za protekli mjesec. Tuženik je također dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak, zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do plateža, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog povrede materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati, pobijanu i prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica zahtjeva naknadu štete i tvrdi da je nakon što je s tuženikom sklopila izvansudsku nagodbu na iznos od 147.260,00 kn došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, tj. da joj je nastala nova nematerijalna i materijalna šteta koja nije bila obuhvaćena rečenom nagodbom.

Sudovi nižeg stupnja su na temelju provedenog sudskomedicinskog vještačenja utvrdili da do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice nije došlo, te su odbili tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, te zahtjev za naknadu materijalne štete zbog potrebe tuđe pomoći u obliku mjesečne rente.

Revidentica smatra da su sudovi neosnovano odbili njezin prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja, te smatra da su sudovi bitno povrijedili odredbu čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) kad nisu prihvatili taj njezin prijedlog.

Suprotno tvrdnji tužiteljice sudovi su obrazložili zašto nisu prihvatili njezin prijedlog da se provede sudskomedicinsko vještačenje po drugim vještacima, te su ocijenili da su sudski medicinski vještaci svoj nalaz i mišljenje dali na temelju medicinske dokumentacije i u skladu s pravilima struke, pa su upravo iz tih razloga odbili prijedlog za novo vještačenje. Drugostupanjski sud je ocijenio da navodima žalbe tužiteljica objektivno nije mišljenje vještaka ničim dovela u pitanje.

Budući da su sudovi omogućili tužiteljici da se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, te su dodatnim vještačenjem po istim vještacima razjasnili njezine primjedbe i činjenično stanje, a nakon toga su ocijenili da nema potrebe za provođenjem novog vještačenja po drugim sudskim vještacima medicinske struke, to i revizijski sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 7. ZPP na koju ukazuje revidentica.

Prigovore tužiteljice u odnosu na nalaz i mišljenje sudskih vještaka, a koji prigovor je podnesen 25. kolovoza 2003., i sadrži tvrdnju da tužiteljica mora nositi naočale iako prije nije imala problema s vidom, prvostupanjski sud je raspravio kroz dodatne saslušanje sudsko- medicinskih vještaka, koji su u odgovoru na rečene prigovore ostali kod svojeg stava da kod tužiteljice nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja. Drugostupanjski sud ocijenio je takovo postupanje prvostupanjskog suda zakonitim, pa je prema tome i on ocijenio da tužiteljica nema pravo na naknadu nematerijalne štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja koje se očituje kao problem s vidom odnosno potreba nošenja dioptrijskih naočala. Zbog tih razloga ne može se prihvatiti tvrdnja revidentice da sudovi nižeg stupnja nisu raspravili tu njezinu tvrdnju.

Nije, dakle, osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP koju u reviziji ističe i obrazlaže tužiteljica.

Sudovi su zakonito odbili tužbeni zahtjev jer su utvrdili da nakon sklapanja izvansudske nagodbe kod tužiteljice nije nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja, pa prema tome nije nastala ni nova materijalna i nematerijalna šteta kako to smatra tužiteljica.

Nije, dakle, osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP kojeg navodi tužiteljica.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena ista je odbijena na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. veljače 2006.

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.