I Kž-482/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-482/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Vesne Vrbetić, Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 14. svibnja 1999. godine br. K-19/99, u sjednici održanoj dana 11. travnja 2002. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbe državni odvjetnik a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela i odluci o kazni i izriče da je optuženik djelom za koje je proglašen krivim počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom zlouporabom opojnih droga iz čl. 173. st. 2 u svezi čl. 25 Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, pa se na temelju istih zakonskih propisa i uz primjenu čl. 109. st. 2. Zakona o sudovima za mladež i čl. 57. st. 2. toč. b) KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana.

II. Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. ml. pl. D.K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela injenično opisanog u izreci pobijane presude, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, č

te osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 30 dana.

Protiv te presude žalbu je zbog odluke o kazni podnio državni odvjetnik i predložio, da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu maloljetničkog zatvora u primjereno duljem trajanju.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa je predložio, da se žalba prihvati.

Žalba nije osnovana, ali je povodom te žalbe po službenoj dužnosti, trebalo preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela budući da je u međuvremenu došlo do izmjene u kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske tako da je člankom 25 Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 129/00 od 22. prosinca 2000.) za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim umjesto kazne zatvora od jedne do 10 godina propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do 12 godina, dok je kazna dugotrajnog zatvora, koja je za to kazneno djelo bila alternativno propisana, brisana, pa je na optuženika trebalo primijeniti novi zakon, kao blaži, sukladno čl. 3. st. 2. KZ.

Jednako tako, a jer je optuženik u međuvremenu navršio 23 godine života, ne može mu se više izreći kazna maloljetničkog zatvora već samo kazna zatvora, sukladno čl. 109. st.

2. KZ. Stoga je ovaj sud i u tom dijelu, glede vrste kaznene sankcije preinačio pobijanu presudu po službenoj dužnosti i optuženiku, kojem je kao mlađem punoljetniku bila izrečena maloljetnička sankcija i to baš kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 30 dana, umjesto tog maloljetničkog zatvora, primjenom propisa o ublažavanju kazne, izrekao kaznu zatvora u istom trajanju, prihvaćajući kao osobito olakotne okolnosti sve one koje je sud prvog stupnja imao u vidu kada je optuženiku izrekao kaznu maloljetničkog zatvora (mladenački delikt, priznanje kaznenog djela, kajanje, posredovanje u kupnji samo dvije tablete opojne droge “ecstasy”), smatrajući, da će ta kazna u konkretnom slučaju polučiti sve zakonske svrhe kažnjavanja.

Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika koji se zalaže da se optuženiku izrekne kazna maloljetničkog zatvora u duljem trajanju, neovisno o tomu što zakonski minimum te kazne iznosi šest mjeseci a ne trideset dana koliko je sud prvog stupnja izrekao optuženiku pogrešno smatrajući da je to “najkraće moguće trajanje propisano zakonom”.

Slijedom iznijetog, sa žalbom državnog odvjetnika postupljeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude, na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 11. travnja 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v. r.

Erika Kocijančić, v. r.