II Kž-143/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 143/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. Š. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. J. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. veljače 2010. broj K-22/09 (Kv-13/10) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. J. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP) produljen je pritvor protiv opt. J. Š. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, a protiv opt. I. J. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. J. Š., opt. I. J. i opt. P. B. zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. J. Š. putem braniteljice I. K.-H. odvjetnice iz Z., s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine pritvor protiv optuženika.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da protiv opt. J. Š. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.

Naime, optuženik se u ovom kaznenom postupku tereti da je u kontinuitetu od 25. srpnja 2009. do 13. kolovoza 2009 sa dva supočinitelja zajednički počinio ukupno pet kaznenih djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona, jedno kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. i jedno kazneno djelo teškog ubojstva u

II Kž 143/10-3

pokušaju iz čl. 91. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 33. KZ. Terećena kaznena djela optuženik je počinio na identičan način uz uporabu vatrenog oružja u pet navrata, pri čemu je u jednom navratu, dana 11. kolovoza 2008. ulazeći u radni prostor mjenjačnice u namjeri da oduzme novac iz mjenjačnice, repetirao pištolj u vlasnika mjenjačnice i u cilju da ga usmrti ispalio dva hica u predjelu njegove desne nadlaktice i ramena. Već sama kriminalna količina te broj kaznenih djela počinjenih kontinuirano, u kratkom vremenskom razdoblju, te s time povezana odlučnost namjere i ustrajnost u inkriminiranom ponašanju same za sebe ali i sa ostalim konkretnim okolnostima predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje, suprotno žalbenim navodima, upućuju na zaključak o postojanju iteracijske opasnosti.

Stoga, utemeljenost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP u konkretnom slučaju, kako je već navedeno, proizlazi iz veće kriminalne količine ali i činjenice ranije osuđivanosti te izostanka redovnih prihoda i imovine.

Naime, iz izvoda iz Kaznene evidencije (list 309), proizlazi da je optuženik višestruko pravomoćno osuđivan za kaznena djela protiv imovine (tri puta za kazneno djelo krađe iz čl. 216. st. 1. KZ, pet puta za kazneno djelo teške krađe iz čl. 217. st. 1. i 4. KZ, tri puta za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ, te u jednom navratu za krivotvorenje isprava, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih tvari, te kazneno djelo davanja lažnog iskaza). Za navedena kaznena djela izrečene su optuženiku i bezuvjetne zatvorske kazne, no izrečene kaznene sankcije očito nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na optuženika, budući je sada osnovano sumnjiv za ukupno pet kaznenih djela razbojništva i jedno kazneno djelo razbojništva u pokušaju te pokušaj teškog ubojstva. Navedene okolnosti upućuju na zaključak o izrazitoj neusklađenosti ponašanja optuženika sa pozitivnopravnim propisima. Ako se uz navedeno ima u vidu da je optuženik i nezaposlen i bez imovine, ove konkretne okolnosti i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi nastavio s činjenjem novih istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Zbog toga je osnovano protiv njega produljen pritvor iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Utemeljenost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP proizlazi iz činjenice da se optuženik pravomoćnom optužnicom tereti između ostalih kaznenih djela i za kazneno djelo razbojništva u pokušaju te kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju. Naime, iz činjeničnog supstrata optužnice (toč. 6.) proizlazi da je optuženik prilikom počinjenja kaznenog djela razbojništva u mjenjačnici, prema vlasniku mjenjačnice repetirao pištolj i u cilju da istog liši života kako bi došao do novca, ispalio dva hitca u cilju da usmrti oštećenika te ga pogodio u predjelu desne nadlaktice i ramena. Te okolnosti ukazuju na iznimnu bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, isključivo motiviranu koristoljubljem, što svakako predstavlja posebno teške okolnosti djela.

Stoga nije utemeljen žalbeni prigovor da u inkriminiranim okolnostima nisu sadržane takove okolnosti kao razlozi za pritvor.

Niti daljnjim žalbenim navodima, isticanjem obiteljskih prilika, nije dovedena u pitanje daljnja primjena pritvorske mjere.

II Kž 143/10-3

Slijedom navedenog na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. ožujka 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Ranko Marijan, v.r.